Gdje se u prošlosti skrivala kuga, a gdje je danas?

Najpoznatija pandemija u povijesti, Crna smrt odnosno kuga, koja je sredinom 14. stoljeća ubila od 30 do 50% stanovništva Europe u razmaku od samo pet godina, a potom nastavila pustošiti kontinent s vremena na vrijeme sve do početka 18. stoljeća, prema svemu sudeći, i danas spava u mračnim zakucima Europe.

Iako je kugu danas relativno lako liječiti pomoću antibiotika, od navedene još uvijek obolijeva stanovništvo u nerazvijenim dijelovima svijeta, gdje je najpoznatiji slučaj epidemije kuge onaj iz indijskog grada Surata tijekom 1994. godine, kada su od posljedica navedene preminule 52 osobe. Štoviše, moderni tipovi kuge rasprostranjeni su diljem svijeta, no ne i u Europi, gdje je kuga uglavnom priča iz daleke prošlosti.

Iako se smatra da su kugu u prošlosti obično širili štakori, ipak postoje brojna neodgovorena pitanja u vezi njene iznenadne pojave u 14. stoljeću (za koju se pretpostavlja kako je došla iz Srednje Azije, Putem svile), kao i kasnijim razdobljima naizmjeničnog mirovanja i ekspanzije navedene. Odakle se prvotno proširila? Gdje se krila između pandemija? Što je uzrokovalo njena naizmjenična mirovanja i eksplozije?

Kako bi odgovorili na spomenuta, ali i brojna druga pitanja, znanstvenci s Max Planck Instituta (MPI) odlučili su se na detaljnu rekonstrukciju genoma velike kuge koja je od 1720. do 1722. godine pogodila francuski grad Marseille, a za koju se smatra kako je bila zadnja pandemija srdnjovjekovne kuge u Europi. Koristeći zube žrtava pokopanih u grobnice iz doba pandemije, uspjeli su rekonstruirati DNK soja koji je ostao sačuvan u zubima nakon gotovo 300 godina mirovanja.

„Našli smo se pred velikim izazovom rekonstruiranja ovog starog genoma. Na naše veliko iznenađenje, ispostavilo se da soj iz 18. stoljeća vjerojatno više ne postoji, a potječe direktno od soja koji je došao u Europu u vrijeme Crne smrti nekoliko stoljeća ranije”, otkrio je računalni analitičar Alexander Herbig.

Iako su znanstvenici sigurni da sekvencirani genom pripada soju koji je prouzročio Crnu smrt, zasada nisu sigurni odakle je navedeni došao, čak ni u slučaju pandemije u Marseilleu koji je početkom 18. stoljeća bio važno pomorsko i trgovačko čvorište, pa je i bolest mogla doći iz različitih dijelova svijeta. Ipak, prema zasad dostupnim podacima, izvjesnije je da je je riječ o domaćem soju, koji je mirovao nekoliko stoljeća.

„Zastrašujuća je pomisao na to da se zaraza svojedobno krila negdje iza ugla diljem Europe, preživljavajući u zasada nepoznatom domaćinu. Nadamo se da ćemo u budućnosti moći identificirati misterioznog domaćina i njegovu rasprostranjenost, ali i razloge nestanka bolesti”, konstatirao je Johannes Krause, ravnatelj arheogenetičkog odjela pri Max Planck Institutu.

Izvor: Max Planck Society