Iako je čovječanstvo kroz cijelu povijest, počevši od erupcije vulkana Toba prije 70.000 godina, pa sve do današnjih prirodnih katastrofa, bilo izloženo nemilosrdnim udarima prirode, koji su često mijenjali tijek ljudske povijesti, neke od tih katastrofa ostale su prilično misteriozne sve do danas.
Jedna od njih zasigurno je i ekstremno zahlađenje sredinom 6. stoljeća, koje je svoj vrhunac doživjelo 536. i 537. godine, a o kome svjedoče i brojni pisani izvori iz kasne antike. Bizantski povjesničar Prokopije, pišući o sukobima između Bizanta i Vandala, navodi kako su se 536. godine „pojavili zlokobni predznaci, gdje je Sunce slabije svijetlilo, izgledajući kao da je stalno pomrčina“. Usjevi su propadali, usred ljeta je padao snijeg, na nebu je stalno bio prisutan čudnovat oblak. Štoviše, neki znanstvenici su navedene događaje okarakterizirali i kao okidač poznate Justinijanove kuge iz 541. godine.
Iako su znanstvenici već duže vrijeme smatrali kako je sve navedeno rezultat jedne ili više velikih vulkanskih erupcija, koje su izbacile ogromnu količinu pepela u atmosferu i tako izazvale privremeno zahlađenje, sve do nedavno nisu postojali dokazi u prilog toj tvrdnji. Međutim, ako je vjerovati rezultatima istraživanja međunarodnog tima znanstvenika predvođenih dr. Matthewom Tooheyom s GEOMAR Helmholtz Centre for Ocean Research Kiel i prof.dr. Kirstin Krüger su University of Oslo, postoji definitivan dokaz kako je navedeno zahlađenje uistinu posljedica vulkanske aktivnosti.
Istražujući uzorke leda iz tog vremena, ali i povijesne podatke, te baratajući raznovrsnim klimatskim modelima, došli su do prilično kvalitetnih zaključaka o prirodi zahlađenja. „Jedna erupcija dovela bi do značajnog zahlađenja Zemljine površine. S druge strane, dvije erupcije u kratkom vremenu izazvale bi vjerojatno najhladnije desetljeće u proteklih 2000 godina“, izjavio je dr. Toohey.
Simulirajući snagu erupcija i njihove moguće lokacije, došli su do zaključka kako je izbacivanje sumpora u atmosferu moglo imati nedvojbeno jake utjecaj na vremenske prilike na cijeloj sjevernoj hemisferi, s posljedičnim padom prosječne temperature za oko 2°C. Štoviše, istraživanje je pokazalo kako bi takav tip erupcije imao poguban utjecaj na poljoprivredu, a što nedvojbeno potvrđuju arheološka istraživanja, i to posebice ona na lokacijama u Sjevernoj Europi.
Koji su vulkani eruptirali i dalje je nepoznanica, no izvjesno je kako su se navedene erupcije dogodile 536. i 540. godine. Pritom se kao mogući kandidati ističu vulkani na području Sjeverne Amerike, ali i oni u Srednjoj Americi i Indoneziji.
Izvor: GEOMAR
