Ovo je pet najtoksičnijih otrova na svijetu

Kad bismo vas upitali da nabrojite pet najopasnijih otrova na svijetu vjerojatno bi se na vašoj liti našli cijanid, arsen ili strihnin, no neki od navedenih ne bi ušli niti među prvih deset najubojitijih supstanci na planetu. Štoviše, među najopasnije otrove ne ubraja se niti tetrodotoksin, od kojeg svake godine umre oko pedeset Japanaca, konzumirajući iznimno otrovnu ribu napuhaču, koja se u Japanu smatra prvorazrednom poslasticom, ali i iznimno ubojitom ako se ne priprema na pravilan način.

No, prije nego što nabrojimo koji su to najsmrtonosniji otrovi, valja spomenuti na koji se način mjeri toksičnost navedenih. Riječ je mjeri LD50 (engl. Lethal Dose, 50%), gdje se toksičnost otrova računa količinom koja je potrebna kako bi se usmrtilo 50% ciljane populacije, a izražava po kilogramu tjelesne težine. Primjerice, toksičnost cijanida iznosi oko 6 miligrama po kilogramu. Za razliku od toga, otrovi koji se spominju u nastavku, nekoliko su stotina puta smrtonosniji, bez obzira na koji način ih čovjek unese u tijelo.

5. Ricin

Iako mlađe generacije navedeni otrov najbolje poznaju zahvaljujući seriji Breaking Bad, gdje Walter White koristi navedeni kako bi eliminirao svoje protivnike, navedeni je postao zloglasan kao sredstvo kojim je bugarska komunistička vlast izvršila atentat na poznatog političkog emigranta Georgija Markova. navedeni atentat zbio se u Londonu, 7. rujna 1978. godine, kada je ubojica približivši se Markovu na autobusnoj postaji u blizini Waterloo Bridgea, uštrcao navedenu supstancu u njegova leđa pomoću posebno dizajniranog kišobrana (tzv. bugarskog kišobrana).

Sam otrov dobiva se iz biljke Ricinus communis, a nakon što uđe u organizam, ima poguban utjecaj na sintezu proteina u stanicama, izazivajući tako staničnu smrt. Ako ga se u organizam unese oralno, njegov LD50 je 1-20 miligrama po kilogramu, odnosno upola manji ako ga se ubrizga.

4. VX

Nastao kao rezultat potrage za efikasnijim insekticidima početkom 50-ih godina 20. stoljeća, VX se pokazao previše toksičnim za upotrebu u poljoprivredi. Riječ je o nervnom otrovu koji onemogućava prijenos živčanih impulsa između stanica, a što ima za posljedicu nekontrolirani rad mišića i smrt gušenjem.

Koliko je poznato, zasada je od VX-a umrla smo jedna osoba, bivši pripadnik japanske sekte Aum Shinrikyo, a njegova toksičnost kreće se oko 3 mikrograma po kilogramu.

3. Batharotoksin

Za razliku od prethodno spomenutih otrova, koji su svoju primjenu našli unutar svijeta špijunaže i vojne industrije, uporaba batharotoksina svojstvenija je indijanskim plemenima koja obitavaju u zapadnom dijelu Kolumbije.

Indijanci dotični otrov dobivaju iz kože minijaturnih žaba Phyllobates terribilis i Phyllobates bicolor, prislanjajući navedene uz vatru kako bi ih potaknuli na lučenje otrova. Tako dobivenim otrovom mažu strelice koje potom ispaljuju pomoću posebno dizajniranih puhaljki.

Iako Indijanci koriste i puno poznatiji curare, batharotoksin je nemjerljivo smrtonosniji, gdje LD50 dotičnoga iznosi 2 mikrograma po kilogramu, što znači kako čovjeka može usmrtiti masa otrova veličine dva zrna soli.

Pritom je zanimljivo napomenuti kako žabe nisu izvorni nosioci otrova, već ga u svoj organizam unose kroz ishranu, vjerojatno konzumiranjem otrovnih pčela.

2. Maikotoksin

Ovaj se otrov dobiva iz morskog planktona, konkretno iz dinoflageata (fitoplanktona koji se odlikuje središnjom jezgrom s dva okomito položena biča), a odlikuje se iznimno složenom molekularnom strukturom, što njegovo sintetiziranje u laboratorijskim uvjetima čini iznimno teškim. Baš kao i batharotoksin, maikotoksin je otrov koji djeluje na srce, izazivajući srčani zastoj.

Njegova otrovnost prema LD50 ljestvici nešto je manja od one batharotoksina.

1. Botulin

Unatoč neslaganjima oko razine toksičnosti nekih drugih supstanci, svi znanstvenici se slažu kako je botulin najsmrtonosniji otrov poznat čovjeku, čiji LD50 iznosi nevjerojatno malih 1 nanogram po kilogramu. Drugim riječima, doza od 10^-7 g može usmrtiti čovjeka od 70 kg težine.

Prvi zabilježeni slučaj trovanja botulinom seže u drugu polovicu 18. stoljeća u Njemačku, a uslijed nepravilno pripremljene kobasice. Pritom valja napomenuti kako postoji nekoliko vrsta botulina, gdje je tip A najsmrtonosniji. Svi botulinski otrovi spadaju u tzv. polipeptide, s preko 1.000 aminokiselina koje tvore složeni organski lanac.

Sam otrov kod žrtve izaziva paralizu, pa je to jedan od razloga što se minijaturne količine botulina koriste u kozmetičkoj industriji, gdje botoks ubrizgan u mišić zaustavlja njegov rad, omogućavajući tako opuštanje mišića koji u suprotnom izazivaju boranje kože. Osim toga, koristi se i u liječenju paraliziranih mišića lica, koji, ako se ne liječe, mogu dovesti dio strabizma (odnosnu ukriženih očiju).

Kao što je već odavno poznato, svaka tvar je istovremeno i lijek i otrov, a što ovisi o količini. Stoga primjena raznovrsnih otrova u kliničkim istraživanjima i kasnijem procesu liječenja pokazuje trend rasta iz godine u godinu.

Izvor: Conversation (Simon Cotton, University of Birmingham)