Ovo je zaključak međunarodne skupine istraživača koji su prikupili prvu sveobuhvatnu povijest arktičkog leda. Tijekom desetljeća, znanstvenici su nastojali prikupiti uzorke sedimenata iz teško dostupnog dna Arktičkog mora, kako bi otkrili kako je Arktik izgledao u prošlosti.

Njihov najnoviji cilj jest izvesti dugoročnu perspektivu gubitka leda kakvog danas vidimo. Sad, u nadolazećem izdanju časopisa Quarternary Science Reviews, skupina predvođena državnim Sveučilištem Ohio, ponovno je ispitala podatke iz prošlih i sadašnjih studija – ukupno njih gotovo 300 – te ih kombinirala kako bi dobila ukupni pregled klimatske povijesti pola koja se proteže milijunima godina unatrag.
„Smanjenju leda koje vidimo danas – smanjenje leda koje je počelo početkom 20-tog stoljeća i ubrzalo se u posljednjih 30 godina – kako se čini nema ravna tijekom barem posljednjih nekoliko tisuća godina“, kaže Leonid Polyak, znanstvenik istraživač iz Polarnog istraživačkog centra Byrd na državnom Sveučilištu Ohio.

Polyak je vodeći autor rada i prethodnog izvještaja koji se sa svojim koautorima pripremio za Znanstveni program klimatske promjene SAD-a. Sateliti mogu pružiti detaljne mjere količine leda koji pokriva pol u ovom trenutku, no uzorci sedimenata su poput fosila povijesti oceana, kaže on. „Uzorci sedimenata u biti su zapisi sedimenata koji su se istaložili na morskom dnu, sloj po sloj, oni bilježe stanje morskog sustava tijekom razdoblja u kojem su taloženi. Ako pažljivo proučimo različite kemijske i biološke komponente sedimenta te kako je sediment raspoređen, uz određene vještine i malo sreće možemo rekonstruirati uvjete u razdoblju kad je sediment taložen.“
Primjerice, znanstvenici mogu tražiti biokemijski marker koji je povezan s određenim vrstama algi koje žive samo u ledu. Ako je taj marker prisutan u sedimentu, tad je ta lokacija vjerojatno bila prekrivena ledom u tom razdoblju. Znanstvenici takve markere zovu „zamjenama“ za stvari koje zapravo žele izmjeriti – u ovom slučaju, geografski prostor leda u prošlosti. I dok znaju da je smanjenje površine leda vrlo važno, Polyak kaže da ovaj rad još ne može otkriti još važniju činjenicu: kako se ukupan volumen leda – debljina kao i površina – mijenjao kroz vrijeme.

„Ispod površine led može biti debeo ili tanak. Najnovije satelitske tehnike i terensko motrenje omogućavaju nam da uvidimo da se volumen leda smanjuje znatno brže od njegove površine. Slika je vrlo zabrinjavajuća. Gubimo led vrlo brzo“, kaže on. „Možda jednom prilikom usput uspijemo razviti zamjene za debljinu leda. No upravo sada vrlo je teško jer pratimo samo površinu leda.“
Kako bi ponovo ispitali i kombinirali podatke iz stotina studija, on i njegovi suradnici morali su kombinirati informacije više različitih zamjena kao i modernih promatranja. Tražili su obrasce u zamjenskim podacima koji se uklapaju kao dijelovi slagalice. Njihov je zaključak – trenutno prostiranje arktičkog leda je na najnižoj točki u posljednjih nekoliko tisuća godina.

Kako znanstvenici izvlače još uzoraka sedimenata iz Arktika, Polyak i njegovi suradnici željeli bi razumijeti više detalja o nekadašnjem prostiranju leda i protegnuti znanje natrag kroz vrijeme. Tijekom ljeta 2011. godine, nadaju se da će izvući uzorke ispod Čukotskog mora, sjeverno od Beringovog prolaza između Aljaske i Sibira. Struje koje potječu iz sjevernoj dijela Tihog oceana donose toplinu koja možda igra važnu ulogu u otapanju leda diljem Arktika, stoga Polyak očekuje da će se povijest ove lokacije pokazati vrlo važnom. Nada se da će izbušiti uzorke stare tisućama godina na rubu Čukotskog mora koji će mu dati detaljnu povijest interakcije morskih struja i leda. „Kasnije u toku ovog krstarenja, kad se odvažimo ući u središte Arktika, cilj će nam biti prikupiti uzorke koji nas vraćaju još dalje u prošlost“, kaže on. „Kad bismo se mogli vratiti milijun godina unatrag, bilo bi to savršeno.“

Izvor: Ohio State University

Tražili ste na google-u:

• arktički led (1)
• geologija arktika (1)