Rođen 9.srpnja, 1858. u Mindenu u Prusiji (današnja Njemačka) – umro 22. prosinca, 1942, u New Yorku, SAD. Američki antropolog njemačkog porijekla, iz kasnog 19. i ranog 20. st., bio je utemeljitelj relativističke škole američke antropologije, temeljene na kulturi, koja je postala dominantna u 20. stoljeću.

Tijekom svog službovanja na Columbia Universityu u New Yorku (1899-1942) razvio je jedan od prvih odsjeka za antropologiju u Sjedinjenim Državama. Boas je bio specijalist za kulture i jezike sjevernoameričkih indijanaca, ali je bio i začetnik te profesije i sjajan učitelj mnogim znanstvenicima koji su razvili antropologiju u SAD, kao što su: A.L. Kroeber, Ruth Benedict, Margaret Mead, Melville Herskovits, i Edward Sapir.

Boas je bio sin trgovca, kao dijete bio je osjetljiva zdravlja pa je mnogo svog vremena provodio okružen knjigama. Njegovi roditelji su bili slobodoumni liberali koji su štovali ideale revolucija iz 1848. Iako je bio Židov, odrastao je osjećajući se kao Nijemac. Od svoje pete godine zainteresirao se za prirodne znanosti – botaniku, geografiju, zoologiju, geologiju i astronomiju. Dok je pohađao gimnaziju u Mindenu, postao je vrlo zainteresiran za povijest kulture. Slijedio je svoje različite intelektualne sklonosti na putu svog studiranja na sveučilištima u Heidelbergu, Bonnu i Kielu, doktorirao je fiziku i geografiju na Kielskom Sveučilištu 1881.

Nakon godinu dana vojne službe Boas svoje studije nastavlja u Berlinu, a tada kreće na godinu dana dugu ekspediciju na Baffinov otok 1883-1884. Već vrlo zainteresiran za humane kulture počeo je službovati u etnološkom muzeju u Berlinu i na geografskom fakultetu Sveučilišta u Berlinu. 1889. na povratku iz posjeta plemenu Kwakiutl i drugim plemenima Britanske Kolumbije (koja je doživotno istraživao), zaustavio se u New Yorku i odlučio ostati. Zaposlio se kao urednik časopisa Science. Svoj prvi posao predavača dobio je na novoutemeljenom Clark Universityu u Worcesteru, 1889. Potom je jedan period proveo u Chicagu, gdje je pomagao u pripremi antropoloških izložbi na Columbian Expositionu i zadržao mjesto na Field Museum of Natural History. 1896. postao je predavač fizikalne antropologije, a 1899. profesor antropologije na Columbia Universityu. 1896-1905 bio je i kustos antropološkog odjela Američkog Muzeja Prirodne Povijesti u New Yorku; u toj je funkciji uređivao izvještaje s Jesupove Sjevernopacifičke Ekspedicije, istraživanja o vezi starosjedilaca Sibira i Sjeverne Amerike.

Od svojih najranijih godina u Americi Boas se pokazao kao inovativan, i čudesno produktivan učenjak, jednako doprinoseći statističkoj fizikalnoj antropologiji, deskriptivnoj i teorijskoj lingvistici, i etnologiji američkih Indijanaca, uključujući važna proučavanja folklora i umjetnosti. I sama njegova osobna istraživanja osigurala bi mu važno mjesto u povijesti antropologije, ali također je imao veliki utjecaj kao učitelj. Do prijelaza stoljeća nacionalno vodstvo u antropologiji bilo je čvrsto u Boasovim rukama. 1906. kada mu je bilo 48 odlikovan je priznanjem kojim njegovi kolege inače odlikuju znanstvenike koji su pred umirovljenjem. Slijedećih 36 godina nije bio ništa manje produktivan, utjecajan, i odlikovan.

Boas je utemeljio International Journal of American Linguistics, bio je jedan od osnivača Američke Antropološke Udruge i, 1931., predsjednik Američke Udruge za Znanstveni Napredak. 1911. objavio je Um primitivnog čovjeka, seriju predavanja o kulturi i rasi. Na nju su se često pozivali oni koji su se 1920. protivili novim imigracijskim ograničenjima u SAD, na temelju pretpostavki o rasnim razlikama. Nacisti su u Njemačkoj 1930. spalili njegovu knjigu i opozvali njegov doktorat, koji su na sveučilištu u Kielu ponovno ceremonijalno potvrdili 1931. Boas je knjigu ažurirao i proširio 1937.

Druge značajne Boasove knjige su, među ostalima, Primitivna umjetnost (1927) i Rasa, jezik i kultura (1940). Nakon umirovljenja 1936. Boas je odgovorio na Španjolski Građanski Rat i jačanje Nacista u Njemačkoj uvrstivši svoje antropološke ideje o rasizmu u popularne članke u magazinu, od kojih su neki, nakon njegove smrti, sakupljeni u djelo Rasa i demokratsko društvo (1945., ponovno izdana 1969). Revolucionarni značaj Boasovog djela najbolje je izražen u povijesnom kontekstu. Iako su gotovo svi antropolozi mislili da ljudi čine jednu vrstu, malo je znanstvenika s početka 20. st. vjerovalo da različite rase imaju jednak kapacitet za kulturni razvoj. Uvelike su zbog Boasova utjecaja antropolozi, i drugi stručnjaci s područja društvenih znanosti od sredine 20. st. na ovamo, vjerovali da su razlike među rasama bile rezultat povijesnih događanja, a ne fiziološka sudbina, i da je sama rasa kulturalna tvorevina.

Unutar ovog zajedničkog okvira ponekad su postojala razilaženja oko stvarnih postignuća različitih ljudi. Neki antropolozi koji često sebe nazivaju “evolucijskima”, tvrdili su da su neki ljudi postigli viši stupanj kulture, ostavljajući iza sebe – barem privremeno – druge ljude. Oni vjeruju da su razlike između “civiliziranih” i “primitivnih” ljudi rezultat okolinskih, kulturalnih i povijesnih okolnosti. Drugi antropolozi, koji se nazivaju kulturnim relativistima, kažu da je pogled evolucionista etnocentričan, i proizlazi iz ljudske određenosti da karakteriziraju grupe drukčije od njihove kao inferiorne – oni naučavaju da su sve preživjele ljudske skupine evoluirale jednako, ali na različite načine.

Franz Boas bio je potonjeg uvjerenja. Pošto britanski i američki antropolozi iz zadnje trećine 19. st. nisu baš bili skloni ovom vjerovanju, Boasov uspjeh koji ga je učinio dominantnim bio je tim veći. Dok je, kao prirodnjak, izvorno pretpostavljao da moraju postojati univerzalni zakoni zbog kojih su različiti ljudi “završili” sa svojim karakterističnim načinom života, zaključio je da je problem prekompleksan za bilo kakvo opće rješenje. Zakoni kulturalnih uzroka trebaju se otkriti, a ne pretpostavljati. Boasovo viđenje zahtijeva da antropolog bude sposoban sagledati sve faktore koji mogu utjecati na ljudsku povijest.

Stoga, kako bi potvrdio da kulturalne razlike nisu rezultat bioloških razlika, čovjek mora znati nešto o biologiji i sagledati međuodnose ljudi i njihove okoline. Antropolog mora shvatiti stvari kao što su migracija, prehrana, običaji kod odgoja djeteta, bolesti, kao i kretanja i međuodnose ljudi i njihovih kultura. Antropologija tada postaje holistička i eklektična, povezana sa svakim poljem znanosti koje se čini relevantnim za određeni problem.

Izvor: biography.com/articles/Franz-Boas-9216786

Tražili ste na google-u:

• franz boas (4)
• nanotehnologija i lingvistika (2)
• um primitivnog čovjeka (2)
• boas - um primitivnog covjeka (1)
• holistička antropologija (1)
• lingvistička antropologija (1)
• Rasa jezik i kultura franz boas (1)
• um primitivno čoveka boa (1)
• um primitivnog čovjeka boas (1)