Putujte iz tropa na polove i primijetit ćete da se raznolikost sisavaca smanjuje s udaljenošću od ekvatora. Pomaknite se iz nizine u planine i vidjet ćete da raznolikost raste kako pejzaž postaje raznovrsniji.

Ekolozi su dali više raznih objašnjenja za ove poznate „gradijente biodiverziteta“, pozivajući se na ekološke, evolucijske i povijesne procese. Novi pronalasci istraživača Johna A. Finarellija i Catherine Badgley sa Sveučilišta Michigan sugeriraju da su se visinske strukture raznolikosti koje danas gledamo pojavile, nestale i opet pojavile tijekom povijesti Zemlje i da te strukture nastaju zbog interakcija između klimatskih promjena i izdizanja planina.

Rezultati objavljeni u časopisu Proceedings of the Royal Society B također imaju implikacije za pokušaje očuvanja u svjetlu današnjeg globalnog zatopljenja, kaže Finarelli, izvanredni gost profesor na Odsjeku geoloških znanosti. U njihovoj studiji fokusiranoj na epohu miocena koja je počela prije otprilike 23 milijuna godina i završila prije otprilike 5 milijuna godina, Finarelli i Badgley procijenili su raznolikost više od 400 vrsta glodavaca iz susjednih regija koje su se razlikovale u geološkoj povijesti i topografiji. Geološki „aktivna regija“ koja se proteže od prednjeg niza Stjenjaka do pacifičke obale prošla je kroz nekoliko epizoda izdizanja planina i vulkanske aktivnosti što je rezultiralo topografski kompleksnim pejzažem. Kao kontrast tome, relativno ravne Središnje nizine bile su geološki znatno stabilnije.

Prevladavajuće shvaćanje bilo je da je raznolikost veća u planinskim regijama nego u nizinama jednostavno iz tog razloga što je topografija kompleksnija. Kako su se planine izdizale, stvarala su se nova staništa i područja koja su nekad bila neprekidna sad su se razdijelila. Takve promjene daju mogućnost novim vrstama da se pojave i povećaju raznolikost. No tu nastupa i klima, kako pokazuje nova studija. Tijekom miocena, dugoročno globalno zahlađenje prekinuto je toplim intervalima. U aktivnoj regiji, raznolikost se povećala tijekom toplog intervala prije 17 do 14 milijuna godina, u isto vrijeme kad su i izdizanje planina i vulkanska aktivnost bili  intenzivniji, kako pokazuje analiza. Tijekom narednog hlađenja, raznolikost se smanjila u planinama i povećala u nizinama.

„Ovakva struktura sugerira da se gradijent visinske raznolikosti javlja tijekom povijesnih pojava povezanih s globalnim zatopljenjem i izdizanjem planina“, kaže Badgley, izvanredna profesorica na Odsjeku za ekologiju i evolucijsku biologiju i znanstvenik  istraživač u Paleontološkom muzeju i Odsjeku geoloških znanosti. „Ovaj gradijent nije dugoročna značajka bioraznolikosti Sjeverne Amerike.“
Iako je istraživanje usmjereno na nekadašnje ekosustave, pronalasci imaju implikacije i za današnje vrijeme, kaže Finarelli. „Na osnovi našeg otkrića kompleksnije su regije osjetljivije na klimatske promjene, ugrožena područja planinskih regija trebalo bi s posebnom brigom očuvati od klimatske promjene uzrokovane djelovanjem čovjeka.“

Ovaj rad također ističe važnost studija koje povezuju discipline paleontologije i biogeografije, kaže Finarelli. „Povezujući ta dva subjekta, možemo dobiti bolji uvid u ekološke i evolucijske procese koji oblikuju svijet oko nas.“

Izvor: University of Michigan

Tražili ste na google-u:

• raznolikost sisavaca (7)
• ekologija rijeka i planina (1)
• raznolikost sisavca (1)