Na rubu znanosti

Je li znanost objasnila život poslije smrti?

on

tik do smrtiIskustva “tik do smrti” toliko su česta da su ušla i u naš svakodnevni govor. Izrazi kao što su „cijeli mi se život odvrtio pred očima“ i „vidjeti svjetlost“ dolaze iz desetljeća istraživanja ovih čudnih, naizgled natprirodnih, iskustava koja neki ljudi dožive kad su na granici smrti.

Međutim, što su ustvari iskustva “tik do smrti”? Jesu li to halucinacije? Duhovna iskustva? Dokaz o životu poslije smrti? Ili su to, jednostavno, kemijske promjene u mozgu i osjetilnim organima u trenutcima koji prethode smrti?

Pam Reynolds, žena iz Atlante, doživjela je 1991. godine iskustvo “tik do smrti”. Reynolds je bila operirana zbog moždane aneurizme, a taj postupak zahtijevao je da liječnici izvuku svu krv iz mozga. Raynolds je doslovno bila u stanju moždane smrti punih 45 minuta.

Usprkos tome što je bila klinički mrtva, kada je „oživjela“, opisala je neke nevjerojatne stvari. Prepričala je iskustva koja je doživjela dok je bila mrtva – kao što su susreti s nekim preminulim rođacima. Još je nevjerojatnije bilo što se Reynolds mogla prisjetiti aspekata operacije, sve do pile za kost, koja je korištena kako bi se uklonio dio njene lubanje. Ono što je posebno (mada ne i jedinstveno) kod slučaja Pam Reynolds jest da je ona doživjela kombinaciju iskustva “tik do smrti” i vantjelesnog iskustva.

Čak 18% ljudi koji su oživljeni nakon srčanog udara kažu da su doživjeli iskustvo “tik do smrti”. Iako mnogi religiozni ljudi možda nisu iznenađeni ovim tvrdnjama, ideja da ljudska svijest i tijelo postoje neovisno jedno o drugom kosi se sa svime znanstveno prihvaćenim. Osoba u stanju moždane smrti ne bi smjela moći stvarati nova sjećanja – zapravo, uopće ne bi trebala imati ikakvu svijest. Pa, kako onda bilo što, osim metafizičkog objašnjenja, može objasniti iskustvo “tik do smrti”?

Istraživanje sa sveučilišta u Kentuckyu, ubrzo je među znanstvenicima steklo ugled mogućeg objašnjenja iskustava “tik do smrti”. Tamošnji istraživači teoretiziraju da je ovaj tajanstveni fenomen zapravo slučaj poremećaja sna, ometanja R.E.M. faze sna. Kod ovakvog se poremećaja um osobe može probuditi prije njenog tijela, i mogu se pojaviti halucinacije i osjećaj odijeljenosti od svoga fizičkog tijela. Istraživači iz Kentuckya vjeruju da ova ometanja R.E.M. faze sna u mozgu mogu izazvati traumatični događaji, kao što je srčani zastoj. Ako je ovo istina, onda se čini da su iskustva nekih ljudi koja prate “tik do smrti” zapravo zbunjenost zbog naglog i neočekivanog ulaska u stanje slično snu.

Ova teorija pomaže objasniti ono što je uvijek bio frustrirajući aspekt tajnovitih iskustava “tik do smrti”, odnosno kako ljudi mogu imati osjet vida i sluha nakon potvrđene moždane smrti. Područje mozga u kojem dolazi do „upadanja“ u R.E.M. fazu nalazi se u moždanom deblu – području koje kontrolira najosnovnije funkcije tijela – koje, doslovno, može djelovati neovisno od viših dijelova mozga. Tako, čak i nakon što su viši dijelovi mozga mrtvi, moždano deblo može uvjerljivo nastaviti funkcionirati, i još uvijek može doći do „upadanja“ u R.E.M.

Iako je ova teorija donekle uspjela objasniti halucinacije koje osobe doživljavaju dok prolaze kroz iskustvo “tik do smrti”, ona ne objašnjava pojavu vantjelesnog iskustva, koje je često sastavni dio iskustva “tik do smrti”. Vantjelesna iskustva ne pojavljuju se isključivo za vrijeme iskustva “tik do smrti”, što nam govori da je to jedan sasvim različit fenomen.

Izvor: howstuffworks.com

 

Autor steelmaiden

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Preporučeno

2 Comments

  1. Mirko

    Prosinac 22, 2011 na 4:56 pm

    Pored ljudske svesti, koja je na mogućem gornjem nivou ili pragu svesti od 7%, čovek se sastoji i od podsvesti koja je potisnuta u drugi plan, i čija gornja granica može da bude na 30%, procenti se odnose na ukupnu Vaseljensku svest.

  2. Ćazim

    Veljača 27, 2013 na 11:18 pm

    Siguran sam u jedno,da život poslije života postoji kako laici i obični ljudi poznaju termin smrt i tu je kraj.Osobno sam sreo ljude koji pričaju o nekom drugom životu kojeg su doživjeli na operacijskom stolu u bolnici ili oni ljudi koji su imali teže prometne nesreće gdje su doktori oživljavali ljude po sat vremena, a stanje kome je trajalo danima !

Odgovori