Kako su dinosauri zavladali

Sviđa ti se članak?

Prije nešto više od 200 milijuna godina, Zemlja je izgledala znatno drugačije nego što izgleda danas. Najveći dio kopna na planetu bio je spojen u zajednički kontinent pod nazivom Pangea. Atlantski ocean još nije postojao, a vladari životinjskog svijeta bili su krurotarzani (Pseudosuchia) ili “lažni krokodili” – stvorenja srodna modernim krokodilima.

Tada je Zemlja bila na vrhuncu epske promjene klime i vladavina dinosaura tek je trebala početi. Međunarodna znanstvena skupina vođena paleobiologinjom Jessicom Whiteside sa Sveučilišta Brown sada objašnjava što je dovelo do uspona dinosaura sa završetkom trijaskog perioda. U radu objavljenom u Radovima Nacionalne akademije znanosti, znanstvenici su konstruirali klimatski zapis koji označava granicu između trijasa i jure, kombinirajući fosilne dokaze izumiranja biljaka i životinja s ugljikovim izotopima. Nađeni su u vosku starog lišća i drveća pronađenog u jezerskim sedimentima, a izmiješanim s bazaltima koji označavaju vulkansku aktivnost. Tim su dokazima istraživači dobili čvrstu potvrdu da su masovne vulkanske erupcije dovele do porasta ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova u atmosferi koji su izbrisali polovicu biljnih vrsta sa Zemlje i obilježili kraj trijasa jednim od pet najvećih masovnih izumiranja u povijesti Zemlje.

Skupina je fosilnim zapisima također ustanovila da je iznenadan porast stakleničkih plinova desetkovao “lažne krokodile” koji su se do tad nadmetali s najstarijim dinosaurima tijekom trijasa. Zahvaljujući klimatskoj katastrofi ti su se prvi, mali dinosauri oslobodili svojih glavnih suparnika da bi postali dominantna sila životinjskog svijeta.

“Velika je stvar što je mnogo ljudi čulo zašto su dinosauri izumrli”, rekla je Whiteside, docentica geoloških znanosti, “no pitanje kako su uopće nastali puno je zanimljivije”. Znanstvenici znaju da se prije 200 milijuna godina superkontinent Pangea počeo raspadati razdvajanjem Sjevernoameričke i Afričke ploče. Kako su se dvije ploče razdvajale stvarajući bazen koji će postati Atlantski ocean, pukotine su rascijepile područje uzrokujući ogromna izlijevanja lave koja je prekrila više od 9 milijuna kvadratnih kilometara, područje ugrubo jednako površini kontinentalnog dijela Sjedinjenih Država. Stručnjaci zovu ovo područje Srednjoatlantska magmatska provincija (CAMP). Vulkanske erupcije trajale su oko 600 tisuća godina prema procjeni koju je Whiteside dala u svom radu iz 2007 objavljenom u časopisu “Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology“.

Istraživači su usmjerili svu pažnju na riftne bazene koji su očuvali Srednjoatlantsku magmatsku provinciju kako bi s preciznošću ustanovili što se dogodilo s klimom te biljkama i životinjama. Skupina, uključujući istraživače s Akademije Sinica iz Tajvana, sveučilišta Columbia i Oceanografskog instituta Woods Hole analizirali su fosile i ugljikove izotope iz dva stara bazena na sjeveroistoku Sjedinjenih država – Newark i Hartford bazeni – i jednog bazena u Engleskoj. Na ovim lokacijama istraživači su pronašli dokaze gdje su fosilizirani sedimenti iz jezera koja su prekrivala Pangeu prije razdvajanja ploča bili sačuvani između izljeva lave. Skupina je procijenila starost najstarijih izljeva na 201.4 milijuna godina, dajući gornju granicu početku vulkanizma.

Ti fosili pripovijedaju jasnu priču: za biljke, količina peluda u kombinaciji s ugljikovim zapisima (količinom C12 i C13, dva ugljikova izotopa) pokazala je da je polovica biljnih vrsta u trijasu izumrla u vulkanizmu koji je obilježio kraj tog perioda. Također, pokazao je porast spora paprati u vrijeme prvih izljeva lave, što ima smisla budući da su paprati među prvim biljnim vrstama koje se vraćaju u okoliš uništen vulkanizmom.

Za životinje, znanstvenici su povezali otiske nogu prethodno pronađene u stijenama Hartford i Newark bazena kako bi ustanovili da su “lažni krokodili” izumrli u masovnom vulkanizmu koji je obilježio kraj trijasa. “Nakon izljeva lave fosilni zapisi krurotarzana gotovo su u potpunosti nestali”, kaže Whiteside. Oslobodivši se svojih glavnih suparnika, rani teropodi – kategorija koja uključuje sve dinosaure mesoždere od velociraptora do tyrannosaurus rexa – zavladali su. Dokazi ovog uspona dokumentirani su u radu Paula Olsena objavljenom 2002. koji ukazuje na to da su otisci nogu teropoda nakon masovnog izumiranja krajem trijasa postali znatno veći, što je povezano i s većim tijelima.

Zašto su rani dinosauri preživjeli vulkanizam koji je uništio trijaske krurotarzane? “Imali su čistu sreću da su bili nesvjesno prilagođeni kako bi preživjeli klimatsku katastrofu”, kaže Whiteside. “Kako su to uspjeli, teško je objasniti.”

Dok je prijašnje istraživanje masovnih izumiranja na kraju trijasa provedeno u drugim regijama kao što je Grenland, ovaj rad označio je po prvi put da su znanstvenici skupili i obradili dokaze iz područja CAMP-a, kaže Olsen, paleontolog koji je proučavao pojave masovnih izumiranja kroz tri desetljeća u Kolumbiji.

“Postoje tuceti radova koji tvrde da pokazuju veze između pojave ugljikovih izotopa u CAMP-u”, kaže Olsen, “no ovo je jedina studija koja je ikad pokazala pojavu izotopa na istom mjestu gdje se dogodio izljev lave. Nije da smo prvi ljudi koji su zamijetili da postoji veza između vulkanizma i masovnog izumiranja krajem trijasa, no mi smo prvi koji smo to dokumentirali.”

Ostali autori rada: Timothy Eglinton s Odsjeka za Pomorsku geologiju i Geofiziku na Oceanografskom institutu Woods Hole, Michael Brookfield s Instituta za znanosti o Zemlji Akademije Sinica iz Tajvana i Raymond Sambrotto s Lamont-Doherty opservatorija u Kolumbiji. Nacionalna zaklada za znanost financirala je istraživanje.

Izvor: Brown University

Zanimljivo na webu:


Odgovori

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Učenici srednje škole u Brodu kloniraju biljke
bullying
Što motivira osnovnoškolske zlostavljače?