Od 2009. godine istraživači iz Bonna i Meksika sustavno su otkrivali i kartirali stare zidine majanskog grada Uluxula. „Tijekom procesa razotkrivanja također smo naišli na dva spremnika vode pravokutnog oblika, veličine 100 metara“, objašnjava Iken Paap, koji upravlja projektom zajedno s profesorom dr. Nikolaijem Grubeom i meksičkim arheologom Antonijem Benavides Castillom.

Takvi gigantski bazeni, koji su također poznati iz ostalih majanskih gradova, nazivaju se „aguadas“. Slični današnjim vodotornjevima, služili su za čuvanje pitke vode. No stanovnici Uluxula su, kako se čini, smislili naročito pametan način zatvaranja svoje aguade. „Proveli smo pokusno iskapanje u središtu jednog od spremnika vode“, objašnjava Nicolaus Seefeld, mladi naučnik. „Otkrili smo da je dno, koje se nalazi na dubini od dva metra, bilo prekriveno krhotinama keramike – vjerojatno od ploča – praktički bez ikakvog razmaka. No još uvijek ne znamo je li tako na dnu čitave aguade.“

Ako je, bila bi to manja senzacija – najviše zbog količine keramike potrebne za to. Aguade u Uxulu bile su svaka veličine deset olimpijskih bazena. Možda je tamo nekad bilo još više umjetnih jezera. Na kraju krajeva, vrijedna voda trebala je dostajati populaciji od barem 2000 ljudi u razdoblju suše dugom 3 mjeseca. Majanski termin „uxul“ znači „na kraju“. Karl Ruppert i John H. Denison iz Institucije Carnegie u Washingtonu, koji su otkrili grad, nazvali su ga tako 1934. godine, iscrpljeni i bolesni nakon duge ekspedicije kroz džungle meksičkog poluotoka Yucatan. Originalno ime grada ostalo je do danas nepoznato.

Ako je Uxul 1930-tih bio „na kraju svijeta“, do danas se nije puno promijenio. „Do ruševina se može doći samo po putevima kroz džunglu dugim 120 kilometara, koji prolaze rezervatom biosfere Calakmul, daleko od modernih cesta i naselja“, objašnjava dr. Iken Paap. To su teški uvjeti za arheologe i njemačko – meksičku skupinu za iskapanje. Ove godine oni su proveli tri mjeseca u šumi kako bi istražili grad Maja.

Centar trgovine u procvatu
Što postaje sve očitije kako se napreduje s iskapanjima, činjenica je da Uxul nije bio ni približno „na kraju“, odnosno izoliran u džungli tijekom svojeg vrhunca u klasičnom razdoblju (od 250. do 900. godine nakon Krista): Uxul se nalazio u gusto naseljenom području između velikih majanskih gradova El Miradora na jugu i Calakmula na sjeveroistoku. Imao je trgovačke veze koje su sezale do današnje južne Gvatemale i Središnje meksičke visoravni.

Uxul je bio naseljen kroz nekoliko epoha majanske kulture. Toliko su znanstvenici iz Bonna mogli zaključiti nakon što su analizirali iskopinu i njezine slojeve naseljenosti. „Ove godine uspjeli smo iskopati niz slojeva dubine preko tri metra, vremenskog raspona vjerojatno od kasnog pretklasičnog do kraja klasičnog i postklasičnog razdoblja“, objašnjava Iken Paap.

Prema zapisima, oko 630. godine Uxul je stavljen pod vladavinu Calakmula, koji je bio na udaljenosti od otprilike 26 kilometara. Do koje su mjere takve promjene u vlasti utjecale na život u gradu i okolnom području? Je li Uxul imao vlastite trgovačke veze koje su se nastavile za vladavine Calakmula? Je li stanovništvo osjetilo krizu elite izravno u svojem svakodnevnom životu? Ili su ovi sporovi vladajućih snaga djelovali značajnijim samo zato što su zabilježeni na kamenim blokovima i oltarima nego što su zaista bili suvremenom sloju stanovništva?

„Ovog proljeća po prvi smo put pronašli grobnice koje nisu uništili pljačkaši grobova u potrazi za keramikom i nakitom od žada“, kaže profesor dr. Nikolai Grube. „Nadamo se da će nam ova i nove studije o sustavu pitke vode i povijesti vegetacije dati nove uvide u uvjete života stanovništva ovog majanskog grada.“

Izvor: University of Bonn

Tražili ste na google-u:

• životinje u džungli (17)
• MEKSIČKA VISORAVAN (1)
• plastični pravokutni spremnik (1)