Genetika

Miševi pomoću sperme mogu prenositi „upozorenja“ s koljena na koljeno

on


Laboratorijski miš, koji je istreniran da se boji određenog mirisa, može prenijeti taj impuls na svoje nerođene potomke kroz mehanizme koji djeluju u njihovoj spermi, otkriva novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Neuroscience.

laboratorijski-mis

Laboratorijski miš. (Credit: Wikimedia)

Ovo istraživanje je specifično i predstavlja najnovije otkriće u području epigenetike – grane genetike koja smatra da okoliš može utjecati na gene i njihovo ponašanje, ali bez promjena u osnovnom DNK kodu. Ono otkriva konkretne dokaze o životinjskoj sposobnosti nasljeđivanja koja se manifestira kroz nagon, instinkt. Instinkt može predstavljati oblik sjećanja na traume svojih predaka te neobičnu reakciju na tu traumu. Naime, životinje koje nikad nisu iskusile traume predaka, ipak reagiraju isto kao i preci, kao da su već jednom proživjele tu traumu (iako u svom životu nisu).

„Razumijevanje načina na koji iskustva predaka utječu na buduće generacije omogućit će nam da saznamo više o razvoju neuropsihijatrijskih poremećaja koji imaju transgeneracijsko djelovanje“, objašnjava koautor istraživanja Brian Dias sa Sveučilišta Emory. „To bi jednog dana moglo dovesti do razvijanja terapija koje bi ublažile takvo naslijeđeno sjećanje“, rekao je.

Za ovo istraživanje Dias i njegov koautor Kerry Ressler istrenirali su miševe uz korištenje elektrošokova da se boje mirisa trešnjina cvijeta. Potom su testirali stupanj čuđenja i zastajkivanja kod potomaka tih miševa kad naiđu na taj isti miris. Mlađe generacije miševa nisu bile ni začete kad su njihovi očevi bili podvrgnuti treningu i nikad prije nisu bili izloženi tom mirisu, osim u trenutku eksperimenta. Ustanovljeno je da su potomci treniranih miševa mogli „otkriti i reagirati na puno manje količine mirisa, što nas vodi do zaključka da su postali osjetljivi na taj specifičan miris“, kaže Kessler. Važno je napomenuti da potomci treniranih miševi nisu reagirali isto na druge mirise, te da su u usporedbi s potomcima netreniranih miševa, njihove reakcije na dašak mirisa trešnjina cvijeta bile snažnije za otprilike 200 %.

Potom su ispitali gen koji upravlja funkcioniranjem mirisnih receptora u nosu za aromu trešnjina cvijeta – M71. Otkrili su da gen koji se nasljeđuje preko sperme treniranog miša nije doživio nikakve promjene u svom osnovnom DNK kodu. No, taj gen je nosio epigenetske oznake koje mijenjaju ponašanje, te takvo ponašanje potencira u potomcima. Eksperiment je bio uzrokom fizičkih promjena u mozgu miševa – i treniranih miševa i njihovim potomcima – jer su nakon eksperimenta svi imali veći olfaktorni glomerul – dio u području mozga koje je odgovorno za osjet njuha. „Ta se promjena događa jer trenirani miš i njegovi potomci nakon eksperimenta imaju više M71 neurona u nosu, te oni šalju više aksona, tj. signala u mozak“, objašnjava Dias.

Slične promjene u mozgu pronađene su i kod potomaka začetih umjetnom oplodnjom, spermom miševa treniranih da se boje mirisa trešnjina cvijeta. Potomci treniranih miševa i sami su nosili promijenjene genetske oznake u svojoj spermi. „Takav način prijenosa informacija bio bi vrlo učinkovit pri informiranju budućih naraštaja o važnim okolinskim čimbenicima koji će se vjerojatno pojaviti i u njihovoj okolini“, kaže Ressler.

Mogu li se takve promjene pojaviti i kod čovjeka?

Britanski genetičar Marcus Pembrey komentira da bi ovo istraživanje moglo pridonijeti razumijevanju i daljnjem istraživanju fobija, anksioznosti i post traumatskih stresnih poremećaja (PTSP-a). „Napokon je došlo vrijeme da istraživači u sektoru javnog zdravstva ozbiljno u obzir uzmu i mogućnost transgeneracijskog djelovanja. Sumnjam u to da se neće ostvariti nikakav napredak u razumijevanju neuropsihijatrijskih poremećaja ili poremećaja poput pretilosti, dijabetesa i ostalih metaboličkih poremećaja, bez transgeneracijskog pristupa“, zaključuje Pembrey.

Njegov kolega, epigenetičar s Instituta Babraham, komentira da su takvi rezultati ohrabrujući jer potvrđuju transgeneracijsko djelovanje i naslijeđe, no još uvijek se ne mogu odnositi na ljude, dok se ne izvrše daljnja istraživanja.

Sviđa ti se članak?

Autor Branimira Penić

Znatiželja pokreće svijet. :)

Preporučeno

1 komentar

  1. Boris Boris

    Prosinac 12, 2013 na 12:09 pm

    impresivno :D

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>