Priča o ljudskoj evoluciji upravo je postala još bizarnija. Genom izumrle homini vrste, Denisovanca, sadrži neobične dijelove DNK koji potječu od druge vrste.
To bi mogao biti dokaz za potpunu novu vrstu homini familije nepoznatu znanosti. Alternativno tome, ovo bi mogao biti prvi genetski zapis jedne od mnogih vrsta koje su nam poznate samo po fosilima.
Novi homini ostavio je tragove u genomnu Denisovanaca, izumrlog hominija čije nam je postojanje poznato nakon pronalaska jednog članka prsta i dva zuba u Sibrskoj špilji. Nitko ne zna kako su Denisovanci izgledali zato što smo dosad pronašli jako malo fosila. Doduše, genetičari su uspjeli jako precizno sekvencirati njihov kompletan genom.
David Reich s Harvardskog učilišta u Bostonu promotrio je genom Denisovanaca i pronašao fragmente koji ne pripadaju. Prezentirao je svoj pronalazak na sastanku kraljevkog znanstvenog društva u Londonu.
Genom ukazuje da su Denisovanci daleki rođaci Neandertalaca – toliko smo već znali. Njihova loza razgranala se od naše prije otprilike 400 tisuća godina, prije nego što se podijelila na Neandertalce i Denisovance.
To bi trebalo značiti da Denisovanci i Neandertalci izgledaju jednako drugačije od današnjih ljudi, no prilikom podrobnijeg promatranja, Reich je shvatio da to nije točno. „Denisovanci su, čini se, različitiji od današnjih ljudi od Neandertalaca“, izjavio je na sastanku. Konkretniji, razbacani fragmenti koji sačinjavaju 1% genoma Denisovanaca izgledaju puno starije od ostatka.
Najbolje ponuđeno objašnjenje je da su se Denisovanci križali sa neindentificiranom vrstom i pokupili dijelove njihovog DNK koda, ili kako je Reich to rekao: „Denisovanci nose podrijetlo nepoznate, arhaične populacije nepovezane sa Neandertalcima.“
„Podaci su prilično konkluzivni“, kaže genetičar Johannes Kraus sa Sveučilišta u Tübingen u Njemačkoj. „To je prilično snažan pokazatelj, teško osporiv.“ Krause je jedan od nekoliko genetičara koji su studirali Denisovanski genom tražeći ukazatelje na križanje vrsti. Gotovo jedina informacija koju možemo zaključiti is Denisovanskoih fosila je da su imali jako velike zube. Denisovanci su se križali s arhaičnom vrstom, što bi objasnilo tako velike kutnjake.
Pitanje koje se samo postavlja je: tko su bili ti nepoznati ljudi sa kojima su se Denisovanci križali? Oni bi mogli biti potpuno nova vrsta, no Krause misli da su oni već poznata vrsta – mnogi homini koji su nam poznati iz fosilnih ostataka nikada nisu bili genetički analizirani. Moguće je da su se neki od njih ‘spetljali’ s Denisovancima.
„Najvjerojatniji kandidat je homo heidelbergensis“, kaže Chris Stringer iz Muzeja Povijesti Prirode u Londonu. Ta vrsta živjela je u razdoblju između 600 i 250 tisuća godina. Proširila se iz Afrike u Europu i zapadnu Aziju. To bi značilo da su ih rani Denisovanci, čiji su preci imali sličan put kretnje iz Afrike, možda sreli.
Homo erectus je druga mogućnost. Oni su bili još prošireniji od H. Heidelbergensisa, živeći istočno do Jave. Njihova zapadna populacija – oni koji su možda dijelili teritorij sa Denisovancima – možda nije preživjela dovoljno dugo. „Trenutno ne znamo“, kaže Stringer.
