Maknuti DJ-a i baciti skladatelje u staro željezo? Računalni program koji radi po načelu Darwinove prirodne selekcije i prema glazbenom ukusu sedam tisuća korisnika interneta, mogao bi biti na putu stvaranja savršenih pop pjesama, upućuje novo istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).
Znanstvenici s Imperial Collegea u Londonu osmislili su način proizvodnje glazbe iz zvukova bez skladatelja. Programirali su računala za izradu petlji slučajno odabranih zvukova i analiziraju mišljenja glazbenih potrošača, koji su odlučivali o tome koji im se glazbeni uzorci sviđaju. Rezultat je glazba ispunjena mnogim sofisticiranim akordima i ritmovima poznatim iz modernih pjesama. Rezultati također mogu pomoći objasniti zašto se popularni glazbeni trendovi kontinuirano razvijaju i zašto tradicionalne glazbene forme mogu trajati tisućama godina.
Znanstvenici su testirali teoriju kako su se kulturne promjene u jeziku, umjetnosti i glazbi razvile kroz darvinističku prirodnu selekciju, slično evoluciji živih bića. Simulirali su ovu kulturnu evoluciju ispitujući sedam tisuća korisnika koji čine internetsku publiku u eksperimentu dizajniranom da odgovori na nekoliko pitanja. Može li glazba postojati, a da ne bude proizvod svjesnog, kreativnog čina? Ako može, kako bi ta glazba zvučala? Zvuči li svačija idealna pjesma isto?
Armand Leroi, suautor istraživanja i profesor evolucijske razvojne biologije na Imperial Collegeu, objašnjava: “Svatko ‘zna’ da je glazba plod tradicije glazbenih genija. Bach je predao plamen Beethovenu koji ga je dao Brahmsu, dok su ga Lennon i McCartney dali Gallaghersu koji ga je dao Chrisu Martinu. No, je li to stvarno ono što pokreće glazbenu evoluciju? Zapitali smo se je li potrošačev izbor stvarna sila koja stoji u pozadini nemilosrdnog pohoda pop glazbe. Svaki put kad netko s interneta preuzme jednu pjesmu umjesto neke druge, on pokazuje svoj izbor, a milijun izbora je milijun kreativnih djela. Uostalom, na taj je način prirodna selekcija stvorila sav život na Zemlji pa, ako slijepa varijacija i odabir to mogu učiniti kod raznih vrsta, pretpostavili smo da bi trebala biti u stanju napraviti pop pjesmu. Tako smo postavili eksperiment da to objasnimo.”
Računalni algoritam u ovom istraživanju, pod nazivom DarwinTunes, održava uzorak od sto petlji glazbe, svaka u trajanju od osam sekundi. Slušatelji ocjenjuju petlje u serijama od dvadeset uzoraka na ljestvici od pet točaka u rasponu od “Ne mogu to podnijeti!” do “Volim to!” DarwinTunes zatim “uparuje” deset najbolje ocijenjenih petlji, združuje ih kao “roditelje” i miješa glazbene elemente svakog para, kako bi stvorio novih dvadeset petlji. Njima se zamjenjuje izvorne roditeljske uzorke i manje ugodne ne-roditelje. Ovaj proces predstavlja jednu “generaciju” glazbene evolucije. U vrijeme objave članka, DarwinTunes je evoluirala preko 2 513 generacija.
Znanstvenici su zatim testirali sličnost petlji iz različitih generacija tražeći slušatelje da ih ocijene u odvojenom eksperimentu. Ne znajući generacijske dobi pojedine petlje, volonteri su dosljedno kao privlačniju rangirali glazbu koja je više evoluirala, potvrđujući tako na neovisan način tvrdnju da se glazba poboljšava tijekom vremena.
Dr. Bob MacCallum, još jedan suautor istraživanja na Imperial Collegeu, govori: “Znali smo da bi naš evolucijski stroj za glazbu mogao napraviti prilično dobru glazbu u rukama jednog korisnika, ali ono što smo stvarno željeli znati je može li se to učiniti u darwinovskom okruženju, sa stotinama slušatelja koji pružaju svoje povratne informacije. Zahvaljujući našim studentima i široj javnosti te njihovim vrijednim podatcima, možemo pouzdano reći da se to upravo i čini.”
Javnost svojim sudjelovanjem u pokusu DarwinTunes na http://darwintunes.org može nastaviti pomagati u razvoju ove glazbe. Pojedinačne petlje se također mogu preuzeti i koristiti kao zvonjava za mobitele ili za skladanje.
