Planete i mjeseci

Ovo je hrana koju ćemo jesti na Marsu

on

„Prvi komad okrenete ovako, a zatim svaki sljedeći okrećete u suprotnom smjeru“, obraća se uniformirani instruktor svojem odredu astronauta koji su okupljeni oko radnog stola. „Ili, ukoliko ne želite épi de blé, tijesto možete ostaviti ovakvim kakvo jest“, govori instruktor Rupert Spies dok ga svi pozorno slušaju.

Gore spomenuta situacija odvija se na Sveučilištu Cornell, u kulinarskoj učionici gdje se devet elitnih vježbenika priprema za simulaciju misije u svemir. Oni provode tjedan dana na Cornellu kako bi što bolje naučili kuhati – na Marsu. Lekcija koju smo spomenuli ranije odnosi se na osnove pravljenja kruha i pizze i najosnovnijih namirnica, piše Popsci.

Sve ovo odvija se u sklopu projekta HI-SEAS čiji je osnovni cilj pronalazak što efikasnijih strategija za prehranu ljudskih kolonija na Marsu. U sklopu projekta se tako analiziraju potrebe za energijom, resursima i nutritivnim materijalima većih ljudskih skupina. Kroz projekt se ispituje i hipoteza da će, ukoliko se astronautima omoguće ukusni obroci koje uz to mogu skuhati i sami, to značajno utjecati na podizanje morala u zajednici.

Studija će svoj vrhunac doživjeti sljedeće godine kada će otpočeti vrlo rigorozna misija tijekom koje će astronauti (šest najizdržljivijih koji će biti odabrani od devetorice koji se trenutno uvježbavaju) provesti čak 120 dana u izoliranom staništu visoko na planini Mauna Kea na Havajima. Ova lokacija će biti posebno prilagođena tako da što vjernije dočarava uvjete života na Marsu. Oko astronauta se neće nalaziti nikakva vegetacija te će pri kuhanju koristiti isključivo dehidrirane namirnice i, naravno, vještine koje su stekli tijekom dugačkog treninga u kojem trenutno sudjeluju.

Kuhinja na Cornellu trenutno je opremljena raznim sastojcima koji će se koristiti u svemiru: smrznuta isušena govedina i piletina, smrznuti i dehidrirani sirevi, dehidrirano voće i povrće, nešto začina, morske trave i koncentrirani maslac iz kojeg je izvađena sva voda. Ovo će biti osnovni sastojci marsovske kuhinje, a astronauti trenutno uče kako ih iskoristiti na što kreativniji način i tako omogućiti sebi i drugima što ugodniji boravak u udaljenim krajevima.

Jedna od najvećih briga oko ljudskih misija na Mars je ta što danas jednostavno ne možemo znati kako će ljudski um reagirati na činjenicu da mora provesti mjesece ili godine u nepoznatom okruženju milijunima kilometara udaljenom od svog matičnog planeta i drugih pripadnika svoje vrste. „U svemiru ljudi počnu patiti od manjka osjetilnih podražaja. Više ne vide boje na koje su navikli i imaju vrlo malo osobne komunikacije“, kaže Kim Binsted, jedna od voditeljica HI-SEAS projekta. U NASA-i su se stoga, sasvim logično, zapitali: kako astronauti na dugim svemirskim putovanjima mogu zadržati vezu s matičnim planetom i pripadnicima svoje vrste koja će im pripomoći pri zadržavanju zdravog razuma? Njihov odgovor je bio – putem ukusne, poznate i dobro pripremljene hrane.

No, ovo definitivno neće biti lagan zadatak. Ukoliko želimo da hrana sa Zemlje preživi put do Marsa ona mora biti pripremljena barem godinu dana ranije, ako je moguće dehidrirana, a ako ne, onda spremljena u hermetički zatvorene posude. Čak ni ovo nije sve. Ljudska osjetilnost za okus i miris značajno se umanjuje u dubokom svemiru. Članovi ISS-a (International Space Station), ali i sudionici drugih svemirskih misija razvili su naviku da sve što jedu umaču u iznimno začinjeni umak kako bi kompenzirali nedostatak okusa hrane koju jedu.

„Prženje hrane u ulju jednostavno nije moguće u potencijalnoj ljudskoj koloniji na Marsu“, kaže Binsted. Ovo je, naravno, priličan problem budući da je upravo okus pržene hrane često i najpoželjniji ljudskom nepcu. Iz ovog razloga Binsted, Spies (viši predavač na Cornellu) i Jean Hunter (profesor biološkog inženjeringa koji je zaslužan za proizvode poput Pop Rocksa) svakodnevno rade s pomno odabranom ekipom, a sve kako bi dehidriranu svemirsku hranu učinili što privlačnijim podsjetnikom na udaljeni dom.

Naravno, ključna stvar je naučiti posadu kako kuhati, a zatim im ponuditi različite namirnice koje odgovaraju njihovim prehrambenim navikama. Iznimno je važno i razviti aktivnosti koje čitava zajednica može obavljati zajedno, a koje će ih podsjećati na tipične stvari koje rade ljudi Zemlji. Kuhinja u simuliranom marsovskom okruženju na Havajima sadržavat će opremu koja mora zadovoljavati dva osnovna uvjeta: mora biti vrlo niske energetske potrošnje i mora zauzimati što je manje moguće prostora. Astronauti će se tako služiti mini pločom za kuhanje, mini pećnicom, ekspres loncem i mikserom. U ovim iznimno ograničenim uvjetima, astronauti će moći kuhati sve što požele. Dapače, jedan je od ciljeva projekta da ih se natjera da eksperimentiraju kako bi upravo kuhanjem vrijeme na udaljenom planetu što brže i bezbolnije prolazilo.


„Prženje na ulju nije moguće na udaljenom planetu poput Marsa“, ističe još jednom Hunter i pojašnjava da s atmosferskim tlakom na Marsu, koji je otprilike upola manji od onog kojeg imamo na Zemlji, kapljice ulja bi letjele po omalenoj svemirskoj kapsuli u kojoj astronauti borave. U simuliranom okruženju na Havajima, posadi će biti dozvoljeno maksimalno 8 minuta tuširanja tjedno, a samo boravište, iako neće biti u potpunosti hermetički zatvoreno, ipak će imati vrlo limitirani ventilacijski sustav. Sve u svemu, uvjeti u kojima će astronauti živjeti mogu se nazvati svakako, samo ne svježima.

Ovo je, tvrdi Kim Binsted, jedno od mogućih objašnjenja zašto astronauti u svemiru slabije osjećaju miris. Moguće je da se radi o pukoj prezasićenosti – ljudski nos jednostavno „gasi“ dio svojih funkcija u situacijama kada je doslovno bombardiran raznim (ugodnim ili neugodnim) mirisima. No, naglašava Binsted, ovaj problem ipak nije do kraja istražen.

Binstedova je i sama kao astronautkinja sudjelovala u misiji simulacije života na Marsu tokom FMARS operacije 2007. godine. „Kada je otkucala posljednja sekunda misije, svi smo istrčali van i jednostavno uživali na svježem zraku otprilike sat vremena. Čim smo zakoračili natrag u improvizirano marsovsko utočište, odmah smo shvatili koliko je unutra zapravo smrdjelo“, prisjeća se Binsted.

Drugo objašnjenje, kojem je znanstvena zajednica trenutno najviše naklonjena, jest ono koje smanjenu aktivnost osjetilnih organa kod astronauta povezuje s fiziološkim efektima mikrogravitacije kojoj su izloženi tijekom svemirskih misija. U isto vrijeme kada odabrana grupa astronauta započne sa svojom misijom na Havajima, u Teksasu će druga grupa astronauta započeti s misijom simulacije mikrogravitacijskih uvjeta kakvi ih očekuju u svemiru. Tijekom četiri mjeseca, koliko će trajati simulacija, astronauti će većinu vremena provesti na madracima pod nagibom od 6 stupnjeva tako da će im noge biti na višem položaju od glave. Tijekom ovog vremena, njihovi mišići će atrofirati, glava nateći i –najvažnije od svega – njihovo nazalno tkivo će također nabreknuti. Zbog ovoga će otežano disati te će im, usporedno s tim, sposobnost osjećanja mirisa u svojoj okolini biti vjerojatno znatno umanjena. Obje grupe astronauta bit će redovito testirane kako bi znanstvenici stekli što dublji uvid u činjenicu je li se i kako degradiralo njihovo osjetilo mirisa.

Većina astronauta koji trenutno borave na sveučilištu Cornell ima vrlo malo ili nimalo kulinarskog iskustva, ali svi odreda ističu kako su iznimno zainteresirani za učenje. Simon Engler, robotičar koji je dizajnirao robota za lov na daljinsko upravljanje (nazvan Prairie Dog) još dok je boravio u Afganistanu, prema vlastitom priznanju nikada u životu nije kuhao. „Uvijek sam govorio: o hrani tijekom misija razmišljaš samo i isključivo kada ta hrana nije dobra.“ Iako je stigao bez ikakvog iskustva, Engler ističe kako je danas iznimno ponosan na svoje „jestive kreacije“.

„Ja mislim da je ovo najbolja pizza koju sam ikad kušala“, kaže Yvonne Cagle, pukovnica u američkim zračnim snagama, doktorica medicine i kvalificirani NASA-in astronaut. „Ali vjerojatno zato što osjećam kako je to postignuće za koje smo odgovori svi zajedno“, dodaje ona.

Vjerojatno se radi o ovom potonjem. Iako su astronauti čak i s ovako ograničenim namirnicama sposobni napraviti prilično ukusno tijesto za pizzu, nadjev od komadića krumpira, dehidriranog sira i češnjaka definitivno nije najbolja stvar koju ćete u životu kušati. Na Zemlji, naravno. U svemiru će se vjerojatno govoriti o gurmanskom specijalitetu najviše kvalitete.

„Ja nikada neću ići na Mars, ali nadam se da će ljudi koji budu tamo jesti moje recepte“, zaključuje za kraj Jean Hunter.

Autor Marin Katušić

Područje interesa nedefinirano. Geek u procesu izrade.

Preporučeno

12 Comments

  1. Sale Kis

    Srpanj 1, 2012 na 7:15 pm

    Mi necemo sigurno …

  2. Lipa Ana

    Srpanj 1, 2012 na 7:15 pm

    mene nece tad ni biti…

  3. Natalija Horvat

    Srpanj 1, 2012 na 7:16 pm

    meni je dobro i tu…ne idem ja na nikakav mars

  4. Ivan Tomić

    Srpanj 1, 2012 na 7:21 pm

    ovo bih ponio na pecanje umjesto crvi, a ne na mars.

  5. Željko Klobučarić

    Srpanj 1, 2012 na 7:23 pm

    Jedva čekam ima koja tabletica okusa Rajnskoga rizlinga ??

  6. Željko Klobučarić

    Srpanj 1, 2012 na 7:24 pm

    Mislim da bude Crkva sredila sve to ,,jerrrrrrr Bog je predviđen samo za Zemlju tko će sad pisati novu Bibliju u koju je uključen i Mars …nema smisla :-))

  7. Mirtachu Eliza

    Srpanj 1, 2012 na 7:28 pm

    samo ce trebat nosit vodu od doma, rumor has it da je zagadena jeftinim oblicima zivota…

  8. Tanja Licul

    Srpanj 1, 2012 na 7:59 pm

    jedva cekam hehe…

  9. Suzette Astro

    Srpanj 1, 2012 na 8:13 pm

    o bože :)))))

  10. Dobri čajevi

    Srpanj 1, 2012 na 8:39 pm

  11. Sedin Habibović

    Srpanj 2, 2012 na 6:45 am

    ja neću, a vi kako hoćete :)

  12. Josip Ljevar

    Srpanj 2, 2012 na 9:02 am

    Sjeo sam na kola,
    Krenuo na Mars,
    Ponio sam sendviće
    I jedan Ipol paradajz.
    Jeli to-TO,ili… !?! ¿¿¿

Odgovori