Biotehnologija

Prometheus, Alien i znanost o hipersnu

on


Noomi Rapace opisala je buđenje iz dvije godine dugog sna. Ona je jedna od zvijezda novog znanstveno-fantastičnog trilera Prometheus redatelja Ridleyja Scotta, u kojem za vrijeme dalekih svemirskih putovanja putnici spavaju u kapsulama za usporavanje metabolizma sve do odredišta.

„Zapravo sam napravila detoksikaciju organizma tjedan dana ranije. Željela sam drenažirati svoj organizam, očistiti ga i malo dovesti u formu. Imala sam ideju da se sve treba pojaviti utonulo. Zaista je teško zamisliti kako bi bilo spavati dvije godine. Razgovarali smo o tome, kako teturamo, koliko smo svjesni stvari oko nas“, rekla je glumica za Telegraph.


„Ridleyjeva je ideja bila da moramo odmah uzeti proteine pa sam završio ispijajući pola litre mlijeka u nekoliko minuta. Ti (Rapace) si povraćala, a ja sam pio“, nadovezao se kolega Logan Marshall-Green.

Tijela putnika sa svemirskog broda Prometej gladna su i u šoku jer su bila u potpuno inertnom stanju dvije godine, usporena na virtualni zastoj. Proces starenja bio je prekinut kako bi se omogućilo čovječanstvu da u više navrata pohodi ovakva dugotrajna putovanja ka udaljenim zvijezdama.

U vrijeme kada je snimljen prvi nastavak popularne SF sage Alien, 1979. godine, a čiji je prequel ovogodišnji hit “Prometej”, hipersan je bio predmet fikcije, ali dostignuća u laboratorijskim istraživanjima u Washingtonu polučila su rezultate i prije nego što su autori znanstvene fantastike to mogli zamisliti. Znanstvenik Mark Roth iz klinike Fred Hutchinson Cancer Research Center objavio je rezultate svojih istraživanja u kojima je od 2001. godine, prema njegovim riječima, činio da živa stvorenja stignu malo bliže pojmu besmrtnosti.

Prvo je radio s embrijima tropske slatkovodne zebraribe. Njima 50 uskratio je dotok kisika smanjivši pri tome njihovo kretanje i razvoj na nulu u trajanju od 24 sata. Nakon toga ponovno ih je izložio normalnom zraku te iz njih uzgojio normalne, zdrave i seksualno aktivne odrasle ribe. Kompleksniji organizmi bi jednostavno umrli ako im se uskrati kisik, a znanstvenik je odlučio istražiti je li moguće oživjeti sisavce, potencijalno i ljude.

„Ne govorim vam o gušenju ljudi kako bismo ih poslali na Mars ili Pandoru, koliko god to zvučalo primamljivo. Govorim o korištenju usporene animacije kako bi se pomoglo ljudima u traumama. Primjena reanimacije na ljudima koji su u šoku prilikom srčanog napada uvelike bi im olakšala muke. Tada bi oni mogli biti transportirani na najbolju moguću lokaciju za liječenje bez straha od izloženosti problemima koji se javljaju zbog vremena transporta nakon zastoja srca pa do pristizanja u bolnicu“, iznio je Roth svoj pragmatičan stav na konferenciji Ted 2010. godine.

U začetcima svojih istraživanja, Roth se susretao s ljudima i drugim vrstama koje su preživjele ekstremne hladnoće bez ikakvih pomagala i posljedica na zdravlje pa se dao u potragu za sredstvom koje je moglo omogućiti njihovo preživljavanje. Iako je uvjeravan da je nemoguće usporiti ljudski metabolizam, znanstvenik je i dalje istraživao.

„To je razdoblje kada smo strahovito podbacili u radu… Probali smo razne kemikalije i sredstva, a nismo uspijevali iznova i iznova. Onda sam jednom bio kod kuće gledajući televiziju, a moja supruga je stavljala naše dijete u krevet. Na TV-u je bila emisija „Nova show“ na PBS-u, o špiljama u Meksiku. Jedna pećina, Lechuguilla, nevjerojatno je toksična za ljude. Istraživači su morali oblačiti posebna zaštitna odijela samo kako bi ušli u nju. Ona je ispunjena toksičnim plinom sumporovodikom. Zanimljivo, vodikov sulfid je prisutan u nama. Mi ga sami proizvodimo. Najveća koncentracija je u našim mozgovima. Ipak, plin je bio korišten kao agens kemijskog ratovanja u Prvom Svjetskom ratu. U kemijskim nesrećama, poznato je da ćete, ako udišete previše ovog plina, kolabirati na tlo, doimati se mrtvim, ali ako vas se brzo dovede u prostoriju s normalnim zrakom, može vas se reanimirati bez ikakvih posljedica. Pod uvjetom da se to učini brzo. Pomislio sam: Wow, moram se dočepati malo ovoga“, prepričava znanstvenik porijeklo svoje ideje.

Nakon iscrpnih rasprava s Ministarstvom domovinske sigurnosti SAD-a Roth je napokon dobio zalihu toksičnog plina i krenuo s testiranjima. Učinkovitost je dokazana na pivskom kvascu i određenim vrstama zemljanih crva. Prva tekuća doza sumporovodika uštrcana je u labaratorijskog miša 2005. godine, metabolizam mu je pao, razina kisika smanjena je na jednu desetinu od normale, a nakon šest sati miš je uspješno vraćen u život izlaganjem kisiku. Uslijedila je lavina novinskih napisa.

Ova metoda trenutno je u pokusnoj fazi na ljudskim subjektima, a Roth sve drži u strogoj tajnosti dok ne bude imao stabilne rezultate. Rothova kompanija Ikaria povukla je određena financiranja s projekta, pa nije sasvim jasno u kakvoj su trenutno fazi, ali čini se da istraživanje i dalje napreduje. Hipersan kojim bismo ljude slali na udaljene planete u jednom životnom vijeku bio bi čudo, ali i 24 sata da se unesrećenu osobu preveze u bolnicu bilo bi izvanredno dostignuće.

Sviđa ti se članak?

Autor Dario Kozlina

Suffer the pain of discipline or suffer the pain of regret!

Preporučeno

2 Comments

  1. Car Mrazomor

    Lipanj 12, 2012 na 7:18 pm

    Vise se razmisljalo o skoroj buducnosti i takvim mogucnostima nego o samom filmu , koji nije bas dojmio

  2. Mirko Kuric

    Lipanj 12, 2012 na 8:26 pm

    ako će htijeti slati posadu na dugačka putovanja u svemir morati će pribjeći nećem slićnom .

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>