Klima

Solarno zračenje koje dospije do zemljine površine nema značajniji utjecaj na globalno zatopljenje

on

Količina sunčevog zračenja koje kroz zemljinu atmosferu stiže do tla, svoj vrhunac na globalnoj razini dostigla je 1930. godine. U razdoblju od 40-ih do 70-ih, količina zračenja značajno se smanjila. Od 70-ih godina, promjene u stopi globalnog zagrijavanja nisu prouzročene atmosferskim promjenama koje utječu na to koliko će sunčevog zračenja stići do zemljine površine, tvrdi novo istraživanje.

solarno-zracenje

(Credit: Jong Soo Lee)

Studija je objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences i kaže da “nijedno od naglih povećanja temperature od 70-ih do 90-ih, niti usporavanje zagrijavanja početkom zadnjeg desetljeća, nisu značajnije povezani sa solarnim zračenjem koje stiže do zemljine površine.”

Ove nove činjenice mogle bi objasniti varijacije u zagrijavanju tijekom 20. stoljeća. Autori su pokazali da, dok su aerosoli i oblačnost igrali određenu ulogu u promjenama temperature, nisu imali veliki utjecaj na prosječnu globalnu temperaturu tla nakon 1985. godine.

Autori Kaicun Wang, sa sveučilišta Beijing i Robert E. Dickinson sa sveučilišta Texas, napravili su kompilaciju globalnih podataka o temperaturama od 1900.  do 2010. godine.

Analizirali su vezu između količine solarnog zračenja koje je došlo do Zemlje i dnevnog temperaturnog raspona. Autori tvrde da se “sveukupno povećanje globalne temperature tijekom prošlog stoljeća najčešće pripisuje povećanju emisije stakleničkih plinova.” Manje razumljivi razlozi su varijabilnosti ovih povećanja na dekadnoj skali. U svakom slučaju, globalne temperature nisu pod značajnim utjecajem promjena u solarnoj radijaciji koja doseže Zemljinu površinu.”

Steve Sherwood, direktor Centra za istraživanje klimatoloških promjena na sveučilištu New South Wales, kaže da se u dokumentu zapravo ne radi o vremenskim prilikama koje pokreće Sunce.
“Već znamo da direktna promatranja snage koja dolazi od Sunca nisu pokazala povezanost sa globalnim zagrijavanjem od 1979. godine, iako je zabilježen mali doprinos zatopljenju početkom 20. stoljeća”, kaže Sherwood, koji nije sudjelovao u studiji.

“Ovaj članak pokušava objasniti kolebanja koja su se dogodila u zagrijavanju tijekom 20. stoljeća, posebno zatišje u razdoblju od 40-ih do 70-ih godina, nakon kojeg je uslijedilo snažno zagrijavanje. Dugo se debatiralo o tome jesu li ovakvim odstupanjima uzrok prirodne promjene u isparavanju topline sa oceana ili promjene u aerosolima (ili u oblacima)”, kaže.

“Ovaj dokument pokazuje da aerosoli i oblaci igraju određenu ulogu, ali nikad ne utječu na promjene u globalnoj prosječnoj temperaturi zemlje za više od 1,2 do 0,2 stupnja, a na sveukupno zatopljenje ne više od jednog stupnja.”

John Cook, istraživač klimatolog sa sveučilišta Queensland, tvrdi da su u porastu dokazi o tome kako sunčeva aktivnost igra malu ili gotovo nikakvu ulogu u globalnom zatopljenju tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.

“Zapravo, nekoliko nedavnih istraživanja otkrila su da se Sunce i klima kreću u suprotnom smjeru, sa Suncem koji ima blagi efekt hlađenja”, rekao je Cook, koji nije bio dio istraživačkog tima.

Izvor: Phys

Autor Ivana Tekić

Preporučeno

11 Comments

  1. Dubravka Stambolija

    Kolovoz 29, 2013 na 2:53 pm

    NADAM SE DA JE TAKO ZBOG BUDUĆIH NARAŠTAJA

  2. Matija Krasnić

    Kolovoz 29, 2013 na 3:27 pm

    Ok.. Ako solarno zračenje nema značajniji utjecaj na globalno zatopljenje, što ima?

  3. Munir Husicic

    Kolovoz 29, 2013 na 4:04 pm

    I OVI ZNANSTVENICI POCELI PISAT KAKO VJETAR PUŠE

  4. Ejub Baručija

    Kolovoz 29, 2013 na 7:39 pm

    ima sve veće i značajnije zarobljavanje zraka…

  5. Ejub Baručija

    Kolovoz 29, 2013 na 7:52 pm

    Ako se Zemljina kugla usporedi sa recimo košarkaškom loptom koju kad bi uronuli u vodu a zatim izvadili, e ono vode što odmah ostane na njenoj površini, može se usporediti sa atmosferskim omotačem u odnosu na Zemlju….e sad možete li zamisliti koliko se te mehaničke mješavine azota i kisika (ostalo je zanemarljivo) zarobljava vještačkim zarobljivačima kojih ima sve više i više…Zrak sam po prirodi bi kroz pore materijala (bez obzira koji su: guma, metali, i drugi ) težio da sam napusti taj prostor pod pritiskom, ali mu čovjek ne dozvoljava, stalnim dopumpavanjem i držanjem u komprimiranom stanju i tako ogromnu količinu zraka drži zarobljenim…samo pokušajmo sagledati koliko ima pneumatskih postrojenja, svaki zubar ima kompresor, svaki farbar ima kompresor, svaka iole radionica ima, da ne govorimo o gigantskim fabrikama, svaki iole veći kamion ima po 18 pneumatika, čak se i amortizeri izbacuju i na malim automobilima uvode se vazdušni jastuci, lopte, sprejevi razna plovila, te namjenska i dr.industrija sve na pneumatiku…čak se u luksemburškoj tvrtci AMD daleko otišlo na proizvodni automobila na komprimirani zrak ….pa dokle više otanjismo atmosferu…jer ona nije beskonačna već konačna i mjerljiva…samo se u zadnjih 100 godina mnogo više vodilo računa o atomu nego o kretanju jednog kubnog metra zraka…i na kraju će naučnici doći do totalnog apsurda saznajući sve više i više o sve manjem i manjem tako da će nakraju znati sve o ničemu….

  6. SapientiSat

    Kolovoz 30, 2013 na 9:17 am

    NIŠTA što čovjek “radi” nema apsolutno nikakav utjecaj. Cijela priča je obična propaganda čiji je cilj, naravno, profit. Ciklička izmjena toplih i ledenih doba postoji otkad je planete. Postojanje ljudskog roda u odnosu na planetu je toliko zanemariv da ovakve teorije ne da su infantilne nego doslovno vrijeđaju inteligenciju. Problem je u tome što većina čovječanstva nema dovoljno iste da bi kvalitetno uvrijedila…

Odgovori