Staklo nudi bolju pohranu nuklearnog otpada

Sviđa ti se članak?

Radioaktivni otpad srednje razine čini više od tri četvrtine volumena otpadnog materijala koji je u Velikoj Britaniji namijenjen za geološko odlaganje. Trenutno se u Velikoj Britaniji za najbolju metodu drži ona po kojoj se taj otpad zatvara u posebno formulirani cement. Otpad se miješa s cementom i zapečaćuje u čeličnim bačvama u kojima se odlaže duboko pod zemljom.

Dvije studije, objavljene u najnovijim brojevima časopisa The Journal of Nuclear Materials i European Journal of Glass Science and Technology A, pokazuju da bi stavljanje ove vrste otpada u staklo, u procesu koji se naziva vitrifikacija, mogao biti bolji način za dugoročnu pohranu, prijevoz i eventualno odlaganje.

Radioaktivni otpad visoke razine već se obrađuje pomoću ove tehnologije koja smanjuje i reaktivnost i volumen proizvedenog otpada. Do sada se ova metoda nije smatrala prikladnom za otpad srednje razine jer tehnologija nije bila tako razvijena da se obrađuju velike količine otpada sastavljene od različitih materijala.

Istraživački program koji vodi profesor Neil Hyatt s Odsjeka za znanosti o materijalima i inženjerstvo, na britanskom Sveučilištu u Sheffieldu, testirao je simulirani radioaktivni otpad u proizvodnji stakla i procijenio je njegovu podobnost za pohranu nuklearnog otpada niže razine. Pri testiranju se radilo o otpadu istih kemijskih i fizičkih svojstava, ali s ne-radioaktivnim izotopima.  

Proces koji se koristi za proizvodnju staklenih paketa otpada za skladištenje je jednostavan. Otpad se suši, potom se miješa s materijalima od kojih se dobiva staklo poput željeznog oksida ili natrij karbonata, smjesa se zagrijava da bi se dobilo staklo i na kraju ulijeva u posudu. Za određene vrste otpada, primjerice radioaktivni onečišćeni pijesak, otpad se zapravo koristi u procesu izrade stakla.

Ključno otkriće tima iz Sheffielda bilo je da se takvo staklo proizvedeno za otpad srednje razine pokazalo vrlo otpornim na oštećenja od energetskih gama zraka, koje nastaju propadanjem radioaktivnih materijala. “Otkrili smo da gama zračenje nije proizvelo promjene u fizikalnim svojstvima ovog stakla, a nema ni dokaza da ostaci zračenja uzrokuju nedostatke”, kaže profesor Hyatt. “Mislimo da je to zbog prisutnosti željeza u staklu, koje pomaže ukloniti sve nedostatke, tako da ne mogu oštetiti materijal.”

“Za velike količine otpada koje trebaju biti spremljena na sigurno, a zatim prevezene i na kraju biti sigurno zbrinute, vitrifikacija bi mogla ponuditi veću sigurnost i ekonomsku isplativost”, objašnjava profesor Hyatt.

Zanimljivo na webu:


1 komentar na ovaj članak

Odgovori

20120821141721559
Morska voda kao gorivo za nuklearne elektrane?
elektronski nos 1
Razvijen prototip “elektroničkog nosa”