Biljke i životinje

Znanstvenici korak bliže razumijevanju evolucijske enigme: kako su se od peraja razvili udovi?

on

U periodu u kojem se sada nalazimo, prilično je sigurno pred širom populacijom izjaviti kako su se ljudi razvili od majmuna (ili točnije, kako smo se razvili od zajedničkoga pretka).

No, ono što ljudi često zaboravljaju jest da se ovo zbilo relativno nedavno, odnosno, evolucija je tekla milijunima i milijunima godina prije nego što se bilo kakav oblik čovjeka/majmuna pojavio na licu Zemlje, piše Geekosystem. Dapače, naš pradavni predak moralo je biti biće nalik ribi koje se, iz samo njemu poznatih razloga, odlučilo pobuniti protiv tadašnjega statusa quo, otisnuti se na čvrsto tlo i kroz generacije i generacije od peraja razviti prve udove.

Istraživanje, kojeg su proveli dr. Jose Luis Gomez-Skarmeta i dr. Fernando Casares sa španjolskoga sveučilišta CSIC Pablo de Olavide-Junta de Andalucia, sugerira da je za ovaj povijesni evolucijski iskorak odgovoran gen Hoxd13. Naime, kada su znanstvenici jednoj endemskoj vrsti zebrica dodali dodatnu kopiju ovoga gena, u njihovim tijelima otpočeo je proces pretvaranja peraja u udove vjerojatno nalik onome kod pradavnih riba koje su se otisnule na čvrsto tlo.

Kada je gen Hoxd13 umetnut u embrij zebrice (preciznije u peraju koja je bila u nastajanju), znanstvenici su primijetili kako je otpočeo proces stvaranja hrskavičnoga tkiva, a ne specifičnoga tkiva od kojega inače nastaju peraje kod ovih malenih riba. Vodeći se ovim nalazima istraživači su se upitali je li kontrolni element koji regulira gen Hoxd13 odgovoran za povećanje produkcije ovoga specifičnog gena te posljedično odgovoran i za razvijanje udova od peraja. No, moderne ribe poput zebrice zapravo i nemaju ovaj kontrolni element u svojim tijelima pa znanstvenici nisu ni mogli izravno potaknuti proizvodnju gena Hoxd13 u njihovim tijelima.

Naravno, ovo ih nije zaustavilo nego tek nagnalo da potraže alternativno rješenje. I to na prilično neočekivanom mjestu – u tijelima miševa. Znanstvenici su, naime, kontrolni element za proizvodnju gena Hoxd13 pronašli kod jedne vrste miševa, ekstrahirali ga i zatim ga umetnuli u embrij zebrice. Baš kao što su i predvidjeli, kontrolni element aktivirao je proizvodnju gena Hoxd13 u tijelu ribe. Posljedično, ribe s umetnutim mišjim kontrolnim elementom razvijale su peraje više nalik udovima, nego pripadnici njihove vrste s „normalnim“ genomom.

„Uz pomoć ovoga istraživanja otkrili smo da kod zebrica mišji kontrolni element, zadužen za proizvodnju gena Hoxd13, može potaknuti razvitak rudimentarnih oblika udova. Ovi rezultati sugeriraju da je molekularna mašinerija sposobna za aktivaciju ovoga kontrolnog elementa bila prisutna kod najstarijega zajedničkog pretka životinja s perajama i životinja s razvijenim udovima“, kaže dr. Cesares.

Autor Marin Katušić

Područje interesa nedefinirano. Geek u procesu izrade.

Preporučeno

17 Comments

  1. Maja Povijač

    Prosinac 13, 2012 na 9:26 pm

    Nikako.

  2. Mirko Kuric

    Prosinac 13, 2012 na 9:33 pm

    glupani,kakve dvodihalicei bakrači,(stvarno čovjek je genijalni glupan)!!!?!

  3. Perviz Redzo

    Prosinac 13, 2012 na 9:37 pm

    Temeljne činjenice:

    1. Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju

    Evolucionisti još nisu u stanju objasniti čak ni nastanak samo jednog proteina neophodnog za život. Proračuni mogućnosti, fizičke i hemijske formule dokazale su nemogućnost slučajnog postanka života.

    2. Teorija evolucije neće biti potvrðena ni u budućnosti

    Otkrivanjem detalja vezanih za graðu i funkciju žive stanice, postignuta je mnogo veća kategoričnost da stanica nije toliko proste graðe da bi se, kao što se to smatralo u vrijeme primitivne nauke iz Darwinovog vremena, mogla oformiti sama kao produkt nekih slučajnosti. Pozadina i neutemeljenost teorije evolucije svakim danom postaje sve jasnija i neće se smjeti pojavljivati pred javnošću koja će biti upoznata sa stvarnom situacijom.

    3. Nepremostivi problem evolucije: razum
    čovjek je svjesno biće, posjeduje volju, moć razmišljanja, govora, moć donošenja odluka, rasuðivanja… Sve ove odlike su funkcije razuma koji čovjek posjeduje. Razum je najveća razlika koja stvara jaz izmeðu čovjeka i životinja. Nikakva fizička sličnost ne može nadomjestiti ovu najveću razliku izmeðu čovjeka i ostalih živih bića.

  4. Petar Tomić

    Prosinac 13, 2012 na 9:38 pm

    “znanstvenici korak blize razumijevanju”. kad ce takav naslov…

  5. Perviz Redzo

    Prosinac 13, 2012 na 9:39 pm

    Ako neko vjeruje da živa ćelija može postati slučajno, tada ne postoji ništa što bi ga moglo spriječiti da vjeruje u sličnu priču koju ćemo sada ispričati. To je priča o jednom gradu: Jednog dana grudva ilovače, pritisnuta izmeðu stijena na neplodnoj zemlji, nakon kiše postane vlažna. Kada je sunce izašlo, ova vlažna ilovača se osuši, stvrdnu i poprimi krut otporan oblik. Kasnije se ove stijene koje su poslužile kao kalup nekako raspadoše u komadiće i onda se pojavi pravilna, dobro oblikovana i čvrsta cigla. Ova cigla je godinama čekala, pod istim prirodnim uvjetima, da se formiraju druge cigle slične njoj. Ovaj proces se nastavio sve dok se stotine i hiljade istih cigli nisu formirale na tom istom mjestu. Meðutim, sasvim slučajno, nijedna od ovih cigli, koje su prethodno formirane, nije bila oštećena. Iako su, u periodu od nekoliko hiljada godina, bile izložene oluji, kiši, vjetru, suncu i hladnoći, te cigle nisu napukle, nisu se prelomile, niti su bile odvučene sa tog mjesta, nego su čekale tu, na istom mjestu, sve sa istom “namjerom”. Kada je njihov broj postao adekvatan, one su podigle zgradu poredavši se jedna uz drugu i postavivši se jedna iznad druge sasvim slučajno, uz pomoć djelovanja prirodnih sila, vjetrova, oluja ili tornada. U meðuvremenu, pod utjecajem prirodnih sila, u savršenom vremenskom slijedu, nastali su materijali kao cement ili šljunak i umetnuli se izmeðu njih, da bi ih spojili. Dok se sve ovo dogaðalo, željezna ruda se pod zemljom, uz pomoć prirodnih utjecaja oblikovala i položila temelje zgrade koja će nastati od ovih cigli. Na kraju ovog procesa podignuta je jedna kompletna zgrada, nimalo oštećena, sa svim njenim graðevnim materijalom, drvenarijom i instalacijama. Naravno, zgrada se ne sastoji samo od temelja, cigli i cementa. Kako je onda ostali materijal pribavljen? Odgovor je jednostavan: sav materijal koji je bio potreban za izgradnu zgrade postojao je u zemlji, na mjestu gdje je zgrada izrasla. Silikon za staklo, bakar za električne kablove, željezo za stubove (armaturu), grede itd… itd.. Sve se to nalazilo ispod zemlje u ogromnim količinama. Bila je potrebna još jedino vještina ´´prirodnih sila´´ da oblikuje i smjesti ove materijale na njihovo mjesto unutar zgrade. Sve instalacije, drvenarija i ostalo, smješteno je izmeðu cigli uz pomoć vjetrova, kiše i zemljotresa. Sve je išlo tako dobro da su se cigle razmjestile na takav način da su meðu sobom ostavile neophodan prostor za prozore, kao da su znale da će se kasnije, pod djelovanjem “prirodnih uvjeta”, formirati nešto po imenu staklo. Štaviše, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i sistema za grijanje, koji će se takoðer slučajno formirati. Sve je išlo tako dobro da su slučajnosti i “prirodni uvjeti” proizveli savršeno dizajniranu zgradu.

    Teorija evolucije tvrdi da je život nastao slučajno. To je tvrdnja koja nije ništa manje apsurdna nego naša priča, zato što stanica, sa svim svojim visokokvalificiranim sistemima za komuniciranje, transport i upravljanje, nije ništa manje složena od bilo kojeg grada, kako je opisuju najveći svjetski stručnjaci iz oblasti citologije i biohemije, a broj ćelija u ljudskom organizmu se procjenjuje na oko 75 biliona.
    Toliko o “evoluciji” :P :P :P

    • Istina

      Prosinac 21, 2012 na 2:21 am

      … majmune.
      Nemoj se uvrijediti, ionako smo svi od istog pretka :)
      Pretpostavljam da ti zagovaraš tezu da je Bog stvorio čovjeka ili bilo što što je njemu predhodilo…dakle i samo to stvaranje dogodilo se u jednom trenu…pa ne znači li to da bi to stvaranje mogao nazvati pukom slučajnošću, jer se zapravo dogodilo pod utjecajem nečega. Ljudi su možda, da si olakšaju ”razumjeti” takvo šta… nazvali to božanstvenom silom.
      Ajde… ako si kad imao psa ili kakvu životinju slične inteligencije ( majmun ), zaključio bi kako i oni imaju osjećaje, nekakva razmišljanja i podosta toga sličnoga nama primatima… samo im možda fali koji milijun godina da to razviju do razine na kojoj smo mi sada.
      Čista evolucija <3 <3

      • x

        Siječanj 4, 2013 na 12:01 pm

        ne istina.kak te nije sram nazvat ga majmunom.ni ja ne vjerujem u evoluciju kao takvu.i da suprotan stav od toga nije zagovaranje boga božjeg prsta uopće.i ne,ne osporavam da životonje pa i biljke imaju osjećaje.ne znaju kako i zašto pa je evolucija jedino riješenje za takve.

  6. Davor Vlahov

    Prosinac 13, 2012 na 9:40 pm

    S pomoću trikova.

  7. Mirko Kuric

    Prosinac 13, 2012 na 9:58 pm

    geni čovjeka(jedinstveni),puzzla jedne slike (jedinstvena). pomješaj sa inima,pa probaj složiti!!

  8. Jasmin Mehičić

    Prosinac 13, 2012 na 10:24 pm

    ali i obratno…od udova-peraja!?

  9. Josip Šutalo

    Prosinac 13, 2012 na 10:42 pm

    @Perviz Redzo Glava me boli od ovih glupih izjava. Evolucija se ne bavi objašnjavanjem postanka života, nego objašnjavanjem razvoja života(lat. evolutio razviti, malo latinskog ne škodi, al´ vjerojatno si imao pametnijeg posla bježeći s nastava jel, što će meni obrazovanje). Da si bio na nastavi sada bi možda i nešto od ovoga zapamtio(za razumijavnje toga sumnjam), pa da krenemo: Do 17. st. većina je ljudi prihvaćala teoriju o spontanoj generaciji-o nastanku živih organizama iz nežive tvari(da, ovo je apsurdno, da se iz npr kamena može rauviti neki oblik života). Talijanski fizičar Francesco Redi jedan je od prvih zastupnika suprotne teorije nazvane biogeneza – život može nastati samo iz prethodno živog organizma. Godine 1668. Redi je proveo eksperiment kojim je pokazao da se ličinke muhe u ili na mesu mogu pojaviti isključivo iz jaja koja je muha odložila na njemu i time dokazao netočnost teorije spontane generacije. I nakon Redijeva eksperimenta postojao je priličan broj zagovornika teorije spontane generacije. Godine 1748. engleski svećenik John T. Needham stavio je kipuću mesnu juhu od ovčetine u staklene posude koje je dobro zatvorio. Nakon nekoliko dana juha se zamutila i sadržavala je mnoštvo mikroorganizama. Needham je zaključio da je kipuća voda usmrtila sve organizme u juhi te da je razvijeni život u posudama rezultat spontane generacije. Godine 1767. drugi talijanski znanstvenik, Abbe Lazzaro Spallanzani, uspio je promijeniti i objasniti Needhamovo otkriće. Spalanzani je kipuću juhu od mesa i povrća stavio u čiste staklene posude(tikvice) i zatalio ih na plamenu. Stavio je posude u kipuću vodu kako bi uništio sve mikroorganizme. Kao kontrolni dio eksperimenta stavio je istu juhu u isto tako čiste staklene posude i ponovio postupak uništavanja mikroorganizama u kipućoj vodi. Jedina razlika bila je u tome što kontrolne posude nije zatvorio, nego je omogućio da zrak slobodno ulazi u njih. Nakon dva dana u otvorenim posudama pronašao je mnoštvo mikroorganizama, ali niti jedan mikroorganizam nije našao u zatvorenim posudama. Nakon što je engleski kemičar Joseph Priestly otkrio prisutnost kisika, pobornici teorije spontane generacije zamjerili su Spallanzaniju da je, onemogučivši dotok zraka, isključio kisik kao ključan element u procesu spontane generacije. Tek je 1861. godine francuski znanstvenik Louis Pasteur uspio uvjeriti većinu znanstvenika u nemogućnost razvoja spontane generacije. Pasteur je otopinu fermentiranog šećera i kvasca u staklenoj posudi dugog savijenog “vrata” (tikvici) ostavio ključati duže vrijeme. Tikvicu je ostavio otvorenu kako bi “ključni element” kisik ulazio sa zrakom. Međutim, u otopini se nisu razvili mikroorganizmi jer svi su se koji su ulazili zrakom zadržavali u savijenom području “vrata” i nisu dospjeli do otopine. Kontrolna grupa bila je tikvica istog sadržaja koji je dugo ključao, ali kojoj je Pasteur odlomio savijeni izduženi “vrat”. Nakon dva dana u kontrolnoj tikvici razvili su se brojni mikroorganizmi. Pasteur je svojim pokusom dokazao da živi organizmi u tikvici ne nastaju spontano, već iz postojećih mikroorganizama koji su zrakom ušli u tikvicu. Time je negirao teoriju spontane generacije. Edit: Prvi dio, ima još ali sam na mobu pa je odurno uređivat, slijedi drugi

  10. Josip Šutalo

    Prosinac 13, 2012 na 11:55 pm

    Vjerojatno se pitaš što će ti, hrpa beskorisnih informacija, napisano je sa svrhom jer sigurno nemaš apsolutno nikakvo predznanje. Šezdeset godina nakon Pasteurove pretpostavke o nemogućnosti razvoja spontane generacije, 1920. godine ruski biokemičar Alexander I. Oparin i engleski biolog John B. S. Haldane, radeći neovisno, iznose NOVI OBLIK ideje o spontanoj generaciji. Kao što sam naziv govori, spontana generacija pretpostavlja da se neživa tvar prirodno preoblikuje u živu tvar. Prvi pobornici teorije spontane generacije vjerovali su u stvaranje života iz nežive tvari u vrijeme njihova života i u vrlo kratkom vremenu, ponekad u samo nekoliko dana. Međutim, Oparin i Haldane događaj nastanka žive tvari iz nežive smjestili su u daleku prošlost, u uvjete koji su bili posve drugačiji, na primitivnoj Zemlji prije više milijardi godina. Smatrali su da je neživa tvar postupno bivala sve organiziranija i poprimala neke osobine života. Da bismo razumjeli ovu teoriju, neophodno je razumjeti nastanak Sunčeva sustava i planeta Zemlje. U počecima Svemira, nakon Velikog praska, u djeliću sekunde Svemir je već bio velik poput grejpa. Svemir se ubrzano hladio i izgledao poput guste magle koja se ubrzano širila. Prvo su nastale sićušne čestice, protoni i neutroni, koji su oblikovali jezgre atoma, a potom atomi malog promjera(vodik, H). Magla se počela razilaziti, a od oblaka plinova i prašine oblikovala su se svemirska tijela poput zvijezda. U užarenom središtu zvijezda nastali su veći atomi, poput litija(Li), helija(He), kisika(O), dušika (N) i ugljika(C). Kako su se pojedine zvijezde gasile, rasipale su materiju u prostor, atomi su se kovalentnim vezama(dijeleći par zajedničkih elektrona) povezali u prve molekule:vodu(H2O), ugljični monoksid(CO), metan(CH4) i amonijak(NH3). 5 do 6 milijardi godina proteklo je od Velikog praska do oblikovanja naše galaksije – Mliječne staze ili Kumove slame. Ogromni skupovi prašine, plinova i zvijezda, povezani gravitacijom, koji putuju Svemirom, nazivaju se galaksije. Mliječna staza spiralna je galaksija s velikim plosnatim diskom i spiralnim krakovima. U vanjskim dijelovima Mliječne staze plovio je oblak međuzvjezdane prašinei plina i u njega je udario udarni val eksplozije divovske zvijezde prije cca 4.6 milijardi godina. Ogromni oblak urušio se u plosnati rotirajući disk. Međuzvjezdana prašina i kozmički plinovi krenuli su u obliku spirale k središtu diska oblikujući gustu i izuzetno vruću jezgru, koja je postala toliko užarena da je potaknula neprekinutu lančanu nuklearnu reakciju i formirana je nova zvijezda-Sunce. Planeti kakve danas poznajemo evoluirali su iz tzv. protoplaneta koji su se razvili iz Svemirskih objekata veličine i do nekoliko stotina kilometara. Jakom gravitacijskom silom Sunce privlači planete i sprečava ih da odlete u svemir. Planet Zemlja nastao je prije cca 4.6 milijardi godina pri oblikovanju Sunčeva sustava, ali je trebalo još gotovo milijardu da nastanu uvjeti pogodni za razvoj života na njoj. Prije cca 4 milijarde godina ranu povijesti Zemlje obilježila je izuzetno snažna vulkanska aktivnost. Zemlja je izgledala znatno drugačije nego danas. Zbog iznimno visokih temperatura nije bilo vode na površini Zemlje, a izuzetna vrelina sprječavala je i stvaranje atmosfere. Plinovi koji čine današnju atmosferu nalazili su se u užarenoj jezgri planeta. “Negostoljubivi” uvjeti na ranoj Zemlji nisu mogli podržati niti jedan oblik života kakav danas nalazimo u živome svijetu. Više stotina milijuna godina Zemlja se polako mijenjala. Kako se postupno hladila površina Zemlje, vulkanskim erupcijama vjerojatno su se oslobodili vodena para, ugljični dioksid, metan, amonijak i vodik – oblikovana je prva atmosfera. Prvobitna atmosfera nije sadržavala slobodan kisik te se naziva redukcijska atmosfera. Dodatno hlađenje omogućilo je kondenziranje vodene pare u kapljice kiše u atmosferi. Velike količine kiše pale su na površinu Zemlje, voda se nakuplja oblikujući prve oceane. Mnogi znanstvenici smatraju da je primitivna Zemlja sadržavala molekule neophodne za oblikovanje prve žive stanice. Energija oslobođena vulkanskim erupcijama i ultraljubičastim zračenjem pokidala je veze u jednostavnim anorganskim molekulama u atmosferi. Nove veze stvorene su među atomima iz malih molekula koji su se preraspodijelili i vezali u jednostavne organske molekule. Iz atmosfere su putem kiše organske molekule dospjele u oceane. U oceanima je došlo do kemijskih reakcija između jednostavnih organskih molekula(monomera) koje su se spojile u mnogo složenije molekule(polimere). Sada ide najbitniji dio — Ranih 1950-ih sve više znanstvenika podupire ideju o nastanku organskih tvari iz anorganskih, a posebice Harold Urey. Godine 1953. Ureyev student STANLEY L. MILLER proveo je eksperiment kako bi provjerio ovu ideju. Konstruirao je model rane Zemlje – u stakleni uređaj stavio je destiliranu vodu koja je predstavljala rane oceane. Reducirajuću atmosferu napravio je dodavši u vodu vodik, metan i amonijak. Električno pražnjenje(poput munja u praiskonskim olujama) dalo je energiju potrebnu za stvaranje organskih molekula. Grijanjem dijela uređaja i hlađenjem preostalog dijela napravio je “kišu” koja je padala u “rani ocean”. Nakon tjedan dana Miller je uzeo uzorak vode iz uređaja i analizirao ga – voda je sadržavala BROJNE JEDNOSTAVNE ORGANSKE MOLEKULE KAO ŠTO SU AMINOKISELINE I JEDNOSTAVNE ŠEĆERE. Ima i zadalje razvoj složenih organskih molekula ali mi se neda više pisat. Ugl, tvoja prva “činjenica” tj nečije mišljenje, vjerojatno lokalnog priesta je smiješno. Mogu i dalje pisati, al tek u nedjelju, onda cu biti u mogućnosti. Za bolje razumijevanje evolucije preporučujem knjigu od Richarda Dawkinsa – Najveća predstava na Zemlji. i prvo se onformiraj i obrazuj da se ne pišu nebuloze

  11. Ivana Zlatarić

    Prosinac 14, 2012 na 10:20 am

    Sto se tice covjeka i razuma, da parafraziram jednog poznatog astrofizicara – covjek i cimpanza dijele 98,9% identicne DNA – najpametnija cimpanza eventualno moze koristiti znakovni jezik. Znaci sva nasa razlika, svi nasi izumi, put u svemir, razvoj fizike, tehnologije – svo to znanje i nas intelekt se nalazi u tom 1 % razlicite DNA. Da li je onda lose pretpostaviti da mozda nasa razlika u znanju na evolucijskoj razini nije toliko bitna i velika? Eto – da postoji drugi organizam kojem je DNA 1% drugaciji od naseg (u istom smjeru kojem je nama od cimpanzi) – koliko bi on bio pametan? Bila bi mu intuitivna kvantna fizika sa pet godina starosti. Ovo sve je inace rekao Neil de Grasse, al cinilo mi se zanimljivim kao odgovor na ove tvrdnje da je evolucija pobijena “jer je covjek razumniji od zivotinja”

  12. Koko

    Prosinac 14, 2012 na 8:40 pm

    Žena i čimpanza dijele 98%, al to se ne objavljuje.Josip Šutalo, zahvaljujem na iscrpnom izviješću,ali nisi baš pokusom u laboratoriju objasnio spontano nastajanje aminokiseline nego nastajanje aminokiseline pod ljudskim utjecajem.U prirodi bi to trebalo nastati spontano i pitanje je vjerojatnosti koja je nikakva.Sad možemo vjerovati u nikakvu vjerojatnost takvog nastanka ili ne, al to je već religija.
    Kad se ovdje govori o zajedničkom pretku između čovjeka i majmuna onda možemo govoriti i o zajedničkom tvorcu čovjeka i majmuna, jer vidjeli smo da se u laboratoriju stvara željeni efekt pod ljudskim utjecajem(inteligentnog stvorenja).Usput 99% sličnosti gena između čovjeka i majmuna je samo između čovjeka i čimpanze dok je od ostalih vrsta majmuna razlika mnogo veća.

    • Behemoth

      Prosinac 15, 2012 na 5:17 pm

      Zapravo taj podatak o 99% genetske slicnost covjeka i cimpanza je totalno iz mašte izvucen :D

      Kad su se napravile prve studije da se to bas provjeri vidjelos e da ima samo 96% slicnosti a kako se radi i dalje na uspoređivanju slicnosti, svakim danom ta brojka postaje sve manja… Osim toga majmuni imaju dva kromosoma viska dakle to je u startu 5% razlike

      No svejedno koliko smo slicni to nema nikakve veze zato jer imamo istog Dizajnera kao sto kazes, koji daje potrebne bioloske alate svakom bicu, za zivot u istom svijetu. sa istim rpeprekama, istim nutrijentima itd. isto kao sto sva cestovna vozila imaju neki oblik kotaca jer im svima trebaju kotaci.. to ne znaci da su u rodu niti d aje neko od bicikle napravio kamion :D

  13. Behemoth

    Prosinac 15, 2012 na 4:58 pm

    1) genetska varijacija + prirodna selekcija = znanost = cinjenice

    2) ideja da prirodna selekcija bira mutacije ( koje su uvjek stetne i uvjek Brisu savrseno funkcionalni originalno stvoreni DNK kod) i da tim procesom navodno nastaje neka nova informacija koja sasvim slucajnim greskama na mnogo mjesta u nekom organizmu istovremeno ” gradi ” sve potrebne organe u tocno ciljanom smejru koji mu treba je totalna maštarija :D da ne govorimo o tome kako bi takav organizam izumro dok bi postupno postajao nesto “naprednije”.

    3) Da bi prednost bila selektirana ona mora biti u startu gotova inace adios mučačos i to bice i njegovi geni :D

    4) primjer dodavanja inteligentno dizajniranim ribljim genima, inteligentno dizajnirane genetske upute od drugog organizma je samo primjer sljedeceg:

    a) Isti Stvoritelj je stvorio slicne osobine svim bicima
    b) primjer covjekovog inteligentnog dizajniranja i covjekovog petljanja sa vlastitim inteligentnim umom, promisljanjem i planiranjem i manipuliranjem :D

    Edukacija:
    Tiktaalik and the Fishy Story of Walking Fish
    By Dr. David Menton Ph.D (anatomija, stanicna biologija)

    http://www.answersingenesis.org/articles/aid/v1/n1/story-walking-fish

    p.s. Ne odgovaram na neinformirane “argumente” niti ad hominem napade, uvrede, i negodovanja :D

  14. Behemoth

    Prosinac 15, 2012 na 5:10 pm

    također to je primjer umjetnog krsenja barijera među familijama organizama ( uz covjekovu pomoc ) Sto se u prirodi nikada nebi desilo. Jer je svaka familija organizama stvorena da rađa samo potomke unutar vlastite familije i uvjek se prepoznaju kamos padaju. I to nam ljepo Biblija govori … “After their kinds ” ( prema svojim tipovima , tj hebreski “min” tj tip pocetno stvorenog organizma, sa velikom genetskom varijacijom, koja se redistribuira i tako nastaju “nove vrste” … ali ta varijacija ima svoje granice, i nikada ne stvara nesto novo vec samo varijaciju istog . I to je jedino sto se vidi i sto se moze promatrati.

    Na primjer .. originalno stvoreni tip psa sa velikom varijacijom moze izroditi razlicite tipove pasa koje imamo danas, ibicnom redistribucijom varijacije i prirodnom selekcijom. Ili također umjetnom covjekovom selekcijom. Npr covjek bira one vrste pasa koje bi u prirodi izumrle i odrzava mutante na zivotu.. poput bernandinca koji ima problema sa stitnjacom, buldoga i pudlica. Ali to su sve moguce varijacije pasa… koje su kombinacija preraspodjele originalno stvorene genetske varijacije od prvog pretka svim psima + stetne mutacije… Dakle moguce je dobiti od jednog psa ( koji nije cistokrvan ) razlicite raznolike pse, moguce je dobiti pse sa mutacijama, npr psa sa dvije glave ili 5 nogu… ali nikada neceo dobiti ljubicastog psa niti psa sa kljunom i krilima, jer pas jednoostavno nema gene za tako nesto, niti greske tj mutacije nemogu stvoriti neke nove potpuno funkcionalne organe :D

    Edukacija:

    http://www.answersingenesis.org/articles/am/v3/n4/bara-what
    http://www.answersingenesis.org/articles/nab/is-natural-selection-evolution
    http://www.answersingenesis.org/articles/aid/v3/n1/zonkeys-ligers-wholphins
    http://www.answersingenesis.org/articles/cm/v4/n1/dog-degenerate-mutant http://www.answersingenesis.org/articles/cm/v25/n4/poodles

    p.s. Ne odgovaram na neinformirane “argumente” niti ad hominem napade, uvrede, i negodovanja :D

Odgovori